Mjesec ima večeras crveni prsten oko sebe
A ja imam oko sebe
samo svoje misli o nama, ljepljive i tužne
Zrak je natopljen bazgom
Onom istom pred kojom se treba klanjati
A ja sam se klanjala tvrdoj ilovači
Kopajući rupe za pet sadnica jagoda mjesečarki
Nije kasno, rekao je striček na placu
Mada jagode već imaju male zelene plodove
Zalijevala sam biljke satima
Danas mi je u crkvi jedan čovjek namigivao
Promatrao me, osjetila sam u profilu
I to mi je bilo baš neprilično
Pa sam zatvorila oči, čvrsto
Iz dubine zamolila da odu te misli o nama
Da ih ne moram tjerati na mah
Al misli nisu nikuda otišle
Pratile su me u svemu što sam radila
Nešto kao želja da te zauvijek smetnem s uma
Ionako mi je pasalo da ne dolaziš
Noćas sam sanjala da si me prevario
Probudila se s tim gorkim okusom u ustima
A nisu ga isprale ni jagode mjesečarke
Ni cvjetići pustinjske ruže
Ni čovjek iz crkve
Zato sad pijem somersby
Da isperem taj okus
Da me zavrti što brže u san bez snova
U dan bez misli
S nogama visoko podignutim na stolici
Jer ta me prevara baš boli
I uzalud si kažem
Samo nek si sretan
Post je objavljen 15.05.2022. u 21:23 sati.