Vruće vjesti: u centru naše Galaksije je crna rupa, službeno se taj objekt zove Sgr A*, Sagittarius A-zvijezdica, u sazviježđu Strijelca, blizu granice sa Škorpionom. To već "svi" znamo, ili bar znanstveno vjerujemo. Danas smo došli koračić dalje u potvrdi takvog znanstvenog vjerovanja: kolaboracija Event Horizon Telescope je objavila prvu "sliku" te crne rupe:
Udaljena je 27 tisuća svjetlosnih godina, mase 4 miliona masa Sunca-sve to lijepo paše u ovaj rezultat. Promjer izmjerenog prstena je 52 mikro lučne sekunde (tj. 52 milionta dijela lučne sekunde. Jako malecko, otprilike kao vaš mobitel snimljen na...Mjesecu. Promjer joj je kao udaljenost od Sunca do Merkura, nešto manje od 50 miliona kilometara, ili, da budem slikovitiji, 60-ak promjera Sunca. Rotacija materije oko crne rupe je u istom smjeru kao rotacija same crne rupe (koja rotira brže od pola Keplerovske brzine, iako je to slobodan parametar u modelima, nemamo direktnog načina za izmjeriti brzinu rotacije crne rupe), s nagibom rotacije osi oko 30-ak stupnjeva.
Pretpostavka u svim modelima je da većina promatranog zračenja dolazi od zračenja elektrona u dijelu toka gdje je tlak zračenja mnogo veći od magnetskog tlaka-to je bitno za znati u odabiru modela za proračun sjaja materije koja upada prema crnoj rupi (što je u biti jedino što vidimo). Materija se giba vrlo brzo, gotovo brzinom svjetlosti, oko crne rupe: obiđe puni krug u par minuta. Prethodna promatranja, u slučaju M87, koja je oko tisuću puta veća, su bila jednistavnija jer je jedna rotacija trajala dane ili tjedne, pa je lakše bilo usrednjavati rezultate promatranja. Sada je trebalo pročešljati-(dakle, preračunati, za obradu su bili potrebni ponajbolji današnji superkompjuteri)-mnogo više podataka, jer se sjaj objekta mijenjao tokom jedne opservacije!
Promatrano potvrđuje račune od pred više od 100 godina pomoću Opće teorije relativnosti. Mjerenja su nam dodala informaciju o položaju osi rotacije i brzini vrtnje materijala oko crne rupe-to smo do sada mogli samo nagađati.
Metoda je ista kao što je bila pri mjerenju tisuću puta masivnije-i utoliko veće, iako mnogo udaljenije-crne rupe u središtu galaksije M87 pred par godina. Dakle, zadatak spomenut tamo pred kraj teksta je izvršen!
Za one koje zanima više, sve napisano na stranici važi i dalje, samo je u ovom slučaju, zbog još veće nužne preciznosti, bilo još teže izvedivo. Dakle, još više posla za 300-tinjak ljudi koji su radili na tome. Dajem link da se ne ponavljam, stvarno je sve jako slično. Čak i promjeri su im slični-iako je to čista slučajnost, udaljenosti i veličine su se tako naštimali, otprilike kao Sunce i Mjesec, djeluju nam iste veličine na nebu iako su jaaaako različiti.
Da, u tome su i Vaši prsti, platili ste to iz svojih poreza. Hvala!
I ponovo podsjetnik: to sve djeluje kao larpurlartistička igra znanstvenika, ali ima i te kako utjecaj na našu svakodnevicu, jer se tokom razvoja takvih instrumenata i metoda podigne nivo našeg znanstvenog i tehničkog umijeća na viši nivo. Ovo je jedan od takvih novih nivoa...hop!
Dodat ću samo da smo u međuvremenu naučili dosta i sada su simulacije mnogo preciznije-i sam radim na nekim od njih i zahvaljujući ovako preciznim promatranjima nadam se testirati i ono što se do sada nije dalo: postoje naime varijante teorije gravitacije u kojima tu uopće ne mora biti crna rupa nego neki drugi objekt...bolje simulacije i ova mjerenja mogu nam pomoći da dalje testiramo svoje razumijevanje Svemira. A time, kroz napredak fizike (u ovom slučaju i matematike, teorija crnih rupa je poprilično zanimljiva i sa topološkog, informacijskog i mnogih drugih gledišta) i svijeta neposredno oko nas.