Pregled posta

Priča kaže... pisac Franz Kafka je susreo djevojčicu u parku. Plakala je. Izgubila je lutku i bila je neutješna. Kafka se ponudio da joj pomogne u traženju lutke, pa su se dogovorili da se nađu na istom mjestu sljedećeg dana. S obzirom da nije našao lutku, sastavio je pismo u lutkino ime i pročitao ga djevojčici:
“Molim te, ne žali za mnom. Krenuh na put da vidim svijeta. Pisat ću ti o svojim dogodovštinama.”

Bilo je ovo prvo u nizu pisama. Kada bi se sreo s djevojčicom, Kafka joj je čitao ova pažljivo osmišljena pisma o izmišljenim avanturama voljene lutke. Djevojčici je to pružalo utjehu. Kako je susretima došao kraj, Kafka je djevojčici donio lutku. Ona, naravno, nije bila slična izgubljenoj. Na prikačenoj poruci pisalo je:
“Putovanja su me izmijenila…”
Mnogo godina kasnije, sada već odrasla djevojka, našla je skriveno pismo u lutki. Sažetak tog pisma bi glasio:
„Sve što voliš ćeš jednog dana izgubiti, ali na kraju, ljubav će se vratiti u nekom drugom obliku.“

(Postoje mnogo verzije priče o Kafki, djevojčici i izgubljenoj lutki, ali je sigurno da je Kafka doista sreo djevojčicu u Steglitzu. Priču je, u dvije različite verzije, francuskoj kritičarki i prevoditeljici Marthe Robert te piscu i Kafkinom biografu Maxu Brodu, ispričala posljednja Kafkina ljubav Dora Diamant.)