Je li moguće u ovom vremenu napisati pjesmu utjehe onima koji gladuju,
iscrtati poetski putokaz onima koji strahuju u raljama rata,
biti tješitelj ucviljenih bez mogućnosti da mjenjamo svijet…
Ima li smisla pisati novu utopiju?
u suzvučju nas i vremena,
u ljepoti pučine i podmorja
zrno mira.
Iza otoka izranja dan,
rađa se sunce, oslijepljuje tminu,
osmišljava apsurde konačnosti,
otvara školjku.
U njenoj utrobi ljubav.
Ostvaruje se dimenzija zbilje,
strune svjietla vjetrom vremena
zaobljuju prostor.
Žrtva vatronoše,
našim nebom se rasuo plam
ukraden bogovima.
Obodom besmisla kotrljajući smisao rađanja,
obznanjuje se mit o nepostojećoj uzaludnosti.
U sjeni tvog osmijeha se rađa mladi dan.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 15.05.2022. u 10:10 sati.