Marketing
Sretan Majčin dan, Mame
Neki sam dan naletila na tekst Rudanove, star nekoliko godina mislim ali ga je taj portal eto objavio sad. Raspisala se žena o nezahvalnosti djece i lošem odnosu prema roditeljima.
Ni inače mi nije jasno otkud joj tolika gorčina, koja izbija iz svake njene riječi. Jebote, njoj ništa i niko ne valja i nije se rodio taj ko joj može ugodit. Samo bljuje žuč. I još donekle mogu razumjet kad pljuje po svemu drugom, al po svome djetetu...e to ne mogu razumjet al nikako. Jer da je svome djetetu davala četrdeset godina i dušu i tijelo, i sad se to dijete iskesi na nju kad je nazove i nikad nema vremena. Pa još kaže - citiram: "Dijete koga sam nekad jako voljela i koga iz dana u dan volim sve manje. Ne osjećam se krivom zbog toga i ne, neće mi moje dijete nabijati osjećaj krivice za sve svoje promašaje." E pa tu nešta gadno ne valja.
Za početak, dijete nije biralo da ga se rodi. Došlo je na svijet našom voljom ( možda slučajno, možda namjerno ), mi smo ti koji su odabrali imat dijete. Bit roditelj je zahtjevno; daješ se tisuću, a ne sto posto. I kad je bolesno, i kad traži tvoju pažnju, i kad si umoran a svejedno mu pečeš palaćinke jer ih voli jest. Dijete traži puno ljubavi i odricanja, al to se ne može smatrat žrtvom jer smo ga mi htjeli, za Boga milog.
Pa se sjetim moje mame, koja se isto tako davala tisuću posto i nikad, ali nikad nije rekla - ja sam se za vas žrtvovala. A imala je stravičnih trenutaka. Imala je trideset i osam godina kad je tata obolio, sina maturanta i kćer od deset godina. Sav je teret pao na nju, i nosila ga je najbolje šta je znala i umjela, al nikada iz njenih usta nisam čula takve strašne riječi. Bila je jedinstvena, posebna i bila je Mama. Kako joj je bilo, to je jedino ona znala. Neizmjerno sam zahvalna šta sam je imala u životu jer mi je uvijek bila podrška, i utjeha, i savjetnik.
Pa gledam mog juniora koji već ima svoju prekrasnu obitelj, i našao je i danas vremena da svrati i donese mi mali poklončić jer je danas Majčin dan. Ponekad me nazove tek tako, da se čujemo, bez da nešta treba njemu ili meni. Zar bi ja trebala očekivat da mu ja budem na prvom mjestu? Ja sam ga podigla, pružila mu sve šta sam mogla i silno sam ponosna na sve njegove životne uspjehe. Uvijek sam tu za njega, ali on ima svoj život i bilo bi nenormalno da mu ja budem na prvom mjestu. Mama je samo jedna, i uvijek je tu negdje - za pomoć, za saslušat, za sve je tu. To je poseban odnos, jer je Mama samo jedna. Nemaš ih na mijenjanje.
Zato, draga moja Rudanice, mislim da nije do djece. Do nas je. Imamo ulogu u njihovim životima koja se s vremenom mijenja, i to tak mora bit i nikako drugačije. Ono što se nikad ne bi smijelo promijenit je ljubav koju Mama zauvijek nosi u srcu za svoju djecu.
Sretan Majčin dan svim Mamama, uz jednu fotku jedne ponosne Mame ( da ne velim mene ). Volite svoju djecu.
Post je objavljen 08.05.2022. u 20:21 sati.