Poklopili se dani... majčin i dan njenog odlaska na onu stranu Aheronta....
Bijele ruže... volila ih je... danas tri godine bez nje se vraćamo na početak,
u nabore prohujalog vremena-
Tu smo u tragovima odlazaka i dolazaka,
u zagrljaju rijeke i vjetra, kiše i zemlje, puteva i gradova,
u igri oblaka i sunca, u disanju srca i tihovanju uma,
Tu smo, u viru sakralnog i profanog,
doslovnog i alegorijskog,
mi u krijesu sjećanja.
A ona prelijepa za bogalja, premlada za dadilju, premalena za Lauru...
Ali sjaj u očima i osmijeh... Sreće zlatne, srebrne, sreće...
A ja, naučila sam se smijati u njenoj blizini...
Knjigu sam dobila na dar prije šezdesetak godina... Jutros sam je nakon puno vremena pročitala ponovno i divno mi, sva je magija još uvijek tu.
svim majkama svijeta za majčin dan... neka vam bude sretan...
Post je objavljen 08.05.2022. u 08:08 sati.