Marketing
ANALIZA " REPORTERA BEZ GRANICA" O NOVINARSTVU ZA 2022.
SUDSKA REVIZIJA U TURSKOJ IMA PREDNOST NAD ZATVOROM NOVINARA
I ove 2022. godine Reporteri bez granica napravili su Indeks slobode medija za 180 zemalja svijeta. Hrvatska je na toj skali 48. ove godine . Prva po slobodi medija, kao i prošle godine je Norveška, potom redom 2. Danska, 3.Švedska 4. Estonija, 5. Finska, 6.Irska 7. Portugal 8. Costa Rika 9. Litva 10.Lichtenstein .
Demokracija se u zemlji iskazuje kroz slobodu medija, a ta je sloboda u Sloveniji na 54. mjestu, Srbija je na 79. mjestu indeksa slobode medija, Bosna i Hercegovina na 67. mjestu, Njemačka je 16. Austrija 31. Mađarska 85. Rumunjska 56.Bugarska 91. Italija 58. Francuska 26. Španjolska 32. Rusija je po slobodi medija 2022. na 155. mjestu, Ukrajina 106.
Reporteri bez granica napisali su i analizu demokratsko političkog stanja u svijetu po kontinentima. Prenosim analizu Europa – Srednja Azija i Bliski istok- Sjeverna Afrika .
Napomena: u zagradi je broj koji tumači mjesto na indeksu slobode medija Reportera bez granica
EUROPA - SREDNJA AZIJA
Polarizacija na zapad, rat i propaganda na istok
U Europi, dok Norveška (1.) ostaje na vrhu Svjetskog indeksa slobode medija, regija pokazuje značajne razlike, a uvjeti u oba ekstrema znatno su se razvili. Estonija (4.) i Litva (9.) – dvije bivše komunističke države – sada su među prvih deset, dok Nizozemska (28.) više nije. A Grčka (108.) zamijenila je Bugarsku (91.) na posljednjem mjestu u Europi.
Ova kretanja i razlike odražavaju tri glavna trenda. Prvo, povratak ubojstava novinara u EU: Giorgios Karaivaz, u Grčkoj, i Peter R. De Vries, u Nizozemskoj, ubijeni su u mafijaškom stilu u središtu dva europska grada. Odgovorni za ubojstva Daphne Caruane Galizie na Malti (78.) i Jana Kuciaka u Slovačkoj (27.), počinjena prije 2020., još uvijek nisu osuđeni. Međutim, ove dvije zemlje postigle su određeni napredak u borbi za pravdu i reformama slobode tiska.
Osim toga, novinari – lažno izjednačeni s vladom – suočili su se s žestokim neprijateljstvom prosvjednika protiv mjera javnog zdravlja usmjerenih na borbu protiv koronavirusa. U Njemačkoj (16.), Francuskoj (26.), Italiji (58.) i Nizozemskoj novinari su fizički napadnuti, a na cijelom kontinentu su se suočavali s uvredama i prijetnjama svih vrsta.
Konačno, neke vlade EU i susjednih zemalja pojačale su drakonske zakone protiv novinara, posebno u Sloveniji (54.), Poljskoj (66.), Mađarskoj (85.), Albaniji (103.) i Grčkoj. Srbija (79.) je sa svoje strane osvojila bodove u borbi protiv nekažnjivosti. A vlade Češke (20.) i Bugarske (91.) popuštale su stisak novinara nakon promjena u vladi. Ujedinjeno Kraljevstvo (24.) izdvojilo se u slučaju izdavača Wikileaksa Juliana Assangea, otvorivši put za njegovo izručenje Sjedinjenim Državama (42.) nakon više od dvije godine pravnog postupka. RSF se borio da slučaj Assange ne postane opasan presedan za novinarstvo i slobodu medija diljem svijeta.
Europske institucije počele su provoditi zaštitne mjere za novinare i slobodu medija, a pokrenule su i postupak protiv Mađarske (85.) zbog kršenja europskog zakona. Ipak, zabranili su medije koji šire rusku propagandu u kontekstu invazije na Ukrajinu (106.) koju je pokrenuo Vladimir Putin bez odgovarajućeg pravnog okvira, što riskira da bude izgovor za odmazde protiv europskih medija.
Pojačana represija u istočnoj Europi i središnjoj Aziji
Novinari ubijeni i ozlijeđeni na terenu, razina cenzure kakva nije viđena od sovjetskog razdoblja, masivne dezinformacije... U istočnoj Europi, osim ljudskih tragedija, rat koji je vodila Rusija (155.) protiv Ukrajine stvara razorne posljedice po slobodu medija u regija. Čak pet novinara i medijskih djelatnika poginulo je od posljedica pucnjave tijekom prvog mjeseca ruske ofenzive, koja je započela 24. veljače 2022. Ruska vojska namjerno je ciljala izvore vijesti na teritorijama koje zauzima i pokušala je prisiliti lokalno stanovništvo suradnju s medijima. U samoj Rusiji vlada je preuzela potpunu kontrolu nad vijestima i informacijama uspostavivši opsežnu ratnu cenzuru, blokirajući medije i progoneći novinare koji se ne pridržavaju pravila, tjerajući mnoge od njih u progonstvo. To je počelo 2021., nakon poštravanja zakona o medijima kao "stranim agentima" i nakon sudskih progona povezanih s izvještavanjem o sudbini sada zatvorenog disidenta Alekseja Navalnog.
Ova kontrola informacija ne prestaje na ruskim granicama. Kremlj nameće svoju viziju rata nekim od svojih susjeda, posebno u Bjelorusiji (153.), gdje su nezavisni novinari i dalje proganjani zbog svog rada od kontroverznih predsjedničkih izbora 9. kolovoza 2020. i gdje je više od 20 medijskih djelatnika čami u zatvoru. Aleksandar Lukašenko nije oklijevao preusmjeriti zrakoplov 23. svibnja 2021. kako bi uhitio oporbenog novinara koji je otišao u izbjeglištvo. Sve veći broj medija naziva se “ekstremističkim”, a čitanje i dijeljenje njihovog sadržaja na društvenim mrežama podliježe kaznenom progonu.
Ruska regulatorna agencija ponekad blokira medije na Kavkazu kada vlada smatra da su članci neprihvatljivi. Vlade srednje Azije vrše pritisak na medije da pruže "neutralnije" izvještavanje o sukobu. U Turkmenistanu (177.), jednoj od najzatvorenijih zemalja svijeta, i uvijek pri dnu Indeksa, mediji – svi pod kontrolom vlade – ignoriraju rat.
U Turskoj (149.), “hiperpredsjedništvo” Recepa Tayyipa Erdogana i njegov autoritarizam popraćeni su uskraćivanjem slobode tiska i miješanjem u pravosudni sustav. Čak i ako sudovi imaju tendenciju zatvaranja kad to Erdogan zahtijeva, neki suci su se nedavno izjasnili protiv “ove represije koja ide predaleko”: novinari su oslobođeni optužbi za zlostavljanje kao što su “vrijeđanje predsjednika”, “pripadnost terorističkoj organizaciji” ili "propaganda". Sudska revizija sada ima prednost nad zatvorom novinara. U srpnju 2021., po prvi put otkako je proglašeno izvanredno stanje, novinari su pokrenuli masovni prosvjed zbog brutalnog uhićenja fotoreportera AFP-a Bülenta Kiliça.
U razdoblju od dvije godine u Turskoj su ubijena dva novinara: Güngor Arslan, glavni urednik Ses Kocaeli, 19. veljače 2022., i Hazim Özsu, voditelj programa na Radiju Rahmet FM, ubijeni iz vatrenog oružja u Bursi u ožujku 2021. od strane jednog od njegovih slušatelja. Navodni ubojica uhićen je šest dana kasnije.
BLISKI ISTOK - SJEVERNA AFRIKA
Situacija za tisak u sjevernoj Africi (isključujući Egipat) nikada nije bila tako zabrinjavajuća. Četiri zemlje predstavljaju posebno alarmantne uvjete: Alžir (134.), gdje sloboda medija drastično opada, a zatvaranje novinara postaje rutina; Maroko (135.) koji tri vodeća novinara drži u zatvoru unatoč pritiscima da ih se pusti; i konačno Libija (143.) i Sudan (151.), gdje promatrači i naši dopisnici javljaju da je slobodan tisak nestao. U Alžiru se situacija ozbiljno pogoršala 2021.: mnogi su novinari zatvoreni, procesuirani ili im je zabranjeno da putuju. Krajem travnja trojica su još uvijek bila iza rešetaka. Osim toga, web stranice s vijestima su blokirane, a neke publikacije kritične prema vladi financijski su zadavljene.
U Maroku je sloboda tiska značajno smanjena, a nekoliko neovisnih medija i dalje radi. Tri velika kaznena slučaja koji uključuju Taoufika Bouachrinea u svibnju 2018., te Omara Radija i Souleimana Raissounija u svibnju 2020., koji su uhićeni, procesuirani i pritvoreni na lažnim osnovama, povećala su pritisak na medije. Situacija je još teža u Libiji i Sudanu, gdje nepostojanje prave vlade onemogućava uspostavljanje slobode tiska i prihvatljivih radnih uvjeta za novinare. Osim toga, bilo je pokušaja kontroliranja elektronskih medija, a vojska je sveprisutna, osobito u Sudanu.
Situacija je nešto manje zabrinjavajuća u Mauritaniji (97.). Tamo je u demokratskom prekidu od 2005. do 2008. došlo do dekriminalizacije kaznenih djela u tiskovinama i slabljenja represivnog pravnog okvira. Unatoč Vladinoj tvrdnji da favorizira miran dijalog s oporbom, novinari se nalaze u iznimno nesigurnim situacijama koje potiču dosluhe, pristranost i autocenzuru. A u Tunisu (94.), sloboda tiska i informacija neosporna su postignuća novog ustava, usvojenog 2014. No, ozbiljna zabrinutost nastala je nakon što je predsjednik Kais Saied preuzeo vlast 25. srpnja 2021., koji je proglasio izvanredno stanje.
Novinari riskiraju svoje živote na Bliskom istoku
Još je dug put prije nego što Bliski istok postane siguran za novinare. 2021. godine nekoliko ih je ubijeno na radu ili namjerno ubijeno. U Libanonu (130.), novinar i politički analitičar Lokman Slim pronađen je mrtav u blizini svog automobila. Kao oštar kritičar Hezbollaha, znao je da je nagrada za njegovu glavu raspisana.
Libanonu prijeti opasnost da utone u spiralu nasilja; internetski napadi i prijetnje smrću novinarima su u porastu, a ponekad prijetnje postaju stvarnost. Službeno nedjelovanje natjeralo je mnoge novinare u progonstvo. Grad Aden u Jemenu (169.) parira Libanonu kao visoko rizično mjesto za novinare. Trojica su podlegla ozljedama zadobijenim u eksplozijama na poslu, a drugi, Mahmoud Alotmei, preživio je pokušaj ubojstva autobombom. Ali njegova supruga Rasha Abdallah Alharazy, također novinarka, bila je s njim i ubijena je.
Što se tiče palestinskih novinara, oni su još jednom platili visoku cijenu tijekom sukoba u Jeruzalemu u svibnju 2021. i ponovno tijekom izraelske vojne ofenzive na pojas Gaze (170.), gdje su dva novinara ubijena u bombaškim napadima. Drugdje u regiji, Saudijska Arabija (166.), koja je upravo uspjela natjerati Tursku (149.) da prebaci slučaj Jamala Khashoggija na suđenje pred sudovima kraljevstva, jedan je od najgorih zatvora za novinare na svijetu.
U Iranu (178.) 2021. je bila još jedna teška godina za slobodu medija. Dvojica glavnih čelnika optuženih za zlostavljanja i zločine počinjene nad novinarima tijekom 30 godina, Ebrahim Raisi i Gholam Hossein Mohseni-Ejei, postali su predsjednik republike i šef iranskog pravosudnog sustava. Rezultat: povećanje proizvoljnih uhićenja i osuda, te zatvaranja novinara i uskraćivanja medicinske skrbi.
Post je objavljen 06.05.2022. u 09:47 sati.