Još uvijek tražim onu ljubav
zakopanu u zelenoj travi,
još uvijek gledam u Nebo
kojeg ne vidim,
još uvijek se u trigonometriji misli
zaustavljam sinistralno,
jer ne mogu gledati u bijelo
i dok suze Neba
padaju u zemaljske oceane,
sanjat ću opet bijele snove.
Koža lica postaje kao kora
besplodna i izbrazdana
od silnih misli
koje se talože u dubini oka,
a u gradu bez ljudi
i bez one ekstaze među sjenama
oduzimam se u plamenu
na dnu pustinje duše
želeći se povezati
sa svojom samoćom duha
koja me obilazi
i nikako ne odlazi.
Još uvijek je sve osamljeno
i napušteni duhovi lutaju kroz noć,
dok se moja duša počastila
nekim novim starim stihovima
i u suglasju sa težinom sna
ponovo plovi sama
u svojim plavim dubinama.
napisano: 13.02.2021. u 17:35h iz 20. zbirke poezije "ZAŠTO BIJELI LJILJANI SANJAJU?"
(knjiga će biti dostupna za download 5.5.2022.)
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-359-538-7
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.