Pa kada te i odmotamo od tvoga kolca
Kada te odvežemo od čamotinje tvoje
Hoćeš li nastaviti stajati, milo moje
Nenaviknut na slobodu izbora
Potpuno nesvjestan svoje nestvarne ljepote
Svojih nogu od sedam milja
Kao rob neimaštine, gladi i očaja
Hoćeš li znati raspoznati
Livade svježih otkosa
Ružičaste cvjetiće djeteline
Lokve plave proljetne kiše
Ili zbog rana od isuviše povjerenja
Zbog rebara koja ti se naziru pod kožom
Nećeš prepoznati
To malo odmotanog užeta
To malo tepanja, uvjeravanja
Ne, nismo svi isti
I ponovno se zamotati
Nazad u svoj
Dobro poznati
Krug