Nažaost u najintenzivnijem periodu mjeseca (sredinom) nisam imao inspiracije za neke konkretne postove došla je tek sad. Kako
i ovaj blog mora odskakat od drugih sličnih blogova (ako ih uopće ima ovdje?) tako je i forma ovdje specifična. Prije koju godinu
sam imao serijal postova o zanimljivostima koje se tiču filma/televizijskih projekata nevezanih za samu njihovu radnju i interpretaciju pa bi sad bio red napraviti isto i sa pogledanim predstavama. Serijal neće nužno biti uzastopan, jer ću najvjerovatnije
tipkati i o nekim drugim povezanim stvarima, ali ću nastojati "iskopati" informacije koje se tiču predstava a nemaju direktno veze
sa njihovom radnjom za svaku pogledanu i recenziranu na blogu. U jeku priprema zagrebačkog HNK za premijeru imao sam post "Prepoznati potencijali" na kojem sam isto imao kvalitetnu raspravu sa Isabelči ako se ne varam taj post je bio onaj na kojem je "Glumicu" navela kao najbolju predstavu ikad pogledanu. Uglavnom...redatelj predstave je francuz Pascal Rambert, a recenzija je ovdje
Ako se kome da neka obrati pažnju na interakciju u komentarima između Isabelči i mene jer mi smo ako se ne varam bili jedini
(na blogu) koji su pogledali predstavu. To će biti dovoljno za dobivanje uvida u samu poantu predstave a oni koji su ovaj blog i onda
pratili sad mogu lagano vratiti film unazad :)Usput preporuka za "glumicu" mi je došla prije gledanja što je rezultiralo gledanjem iako bi pogledao i ovako, s tim da mi je potvrda kao nešto što se mora pogledati u svakom slučaju dodatno pojačala osobno uvjerenje da pogledam. samo da ovdje brzinski spomenem da je riječ o ruskoj glumici koja umire a
pozadina priče je u samom životu. Trebalo mi je poprilično vremena da skupljene informacije ovdje posložim u nekim optimalnim
crtama, u intervjuu sa redateljem je bilo pitanje kako su došli na ideju o "glumici" prva ideja je bila napisati predstavu za glumce moskovskog kazališta, pokazati ljubav prema kazalištu.
"Autorski nemam velik raspon tema i to je, mislim, prekrasno - imati malen raspon i po njemu kopati. Ljubav, potreba za njom, njen gubitak, početak i kraj, prvi put, vaša prva ljubav ili prvi put da vam se u životu dogodi nešto ključno, smrt, smrt onih koje volimo, bolest, to su stvari koje me zanimaju. Kako ljudi stare, to se više i pitaju što im je u životu bilo važno, a ja vjerujem da nakon čitavog tog putovanja naprijed-natrag, rada, upoznavanja ljudi i upadanja u nevolje shvate da je ljepota svega to što su nekoga voljeli, barem jednom, i što je netko volio njih. Jer što je, na koncu, važnije od toga"?
(Pascal Rambert)
Premijera nije realizirana u Moskvi zbog financijskih problema a i zbog sukoba Rusije i Ukraine. Usput ovo je idealan primijer kako politika sjebe sve što vrijedi jer se normalnim ljudima ne ratuje ali im politika određuje živote. (ti događaji su bili prije ove ruske agresije na Ukrainu) a kazališta su i inače korektiv društva zato su i konstantno na piku politike. S jedne strane bila je ideja premijere u Moskvi, umjetnost kao nešto što spaja ljude a politika nešto što ih razdvaja nažalost to nije nikakva novost-to je konstantno. Inače praizvedba je bila u Parizu 2017. 2019 je premijerno izvedena u HNK Zagreb što je idealan primijer internacionalne povezanosti. Ovo su neke od stvari koje se tiču predstave, od ideje do realizacije što je rezultiralo moćnom i kvalitetnom interpretacijom života. nakon gledanja mi je bilo jasno zašto ju Isabelči rangira u kategoriju najbolje ikad, kod mene je problem izdvojiti neku koja ide u tu kategoriju ali ova je svakako u mojih top 5 najboljih kazališnih ostvarenja.
Nažalost u 11.mjesecu 2019. (gore linkani post) je bilo zadnje izvođenje ove predstave u HNK Zagreb,i od onda je nema na repriznom repertoaru. Isto tako, u akciji kazalište online u prvom valu korone 2020. nije stavljena na popis online dostupnih predstava a pogledati još koji put makar i online bi bilo izvanredno ne samo nama na koje je ostavila intenzivan dojam nego i onima koji nisu gledali jer toliko brutalnog realizma u tko kratkom vremenskom rasponu (nešto manje od sata) se rijetko nađe. Iako je u tom relativnom kratkom rasponu apsolvirano sve, ipak bi bilo još bolje da je imala kojih 10-20 minuta više čisto zbog uživancije iako to s druge strane može biti i kontraproduktivno jer se onda radnja može potencijalno "razvodniti"