Marketing
Prisilna sloboda
„Svakoga tko se odbije pokoriti općoj volji na to će prisiliti cjelokupna zajednica, a to znači ni manje ni više nego da će morati biti slobodan.“ J.J. Rousseau
Eto, zahvaljujući Rousseauvoj misli ovaj oksimoron iz naslova prividno ima i smisla...
Znate, to vam je onaj Rousseau koji je napisao „Čovjek se rađa slobodan, a svugdje je u okovima.“ , i čijim je idejama bila prožeta francuska revolucija čiji je slogan bio „Sloboda, jednakost, bratstvo.“
No, koliko god bile plemenite namjere dotičnog gospodina njegove su ideje zapravo bile opravdanje za totalitarizam i poticaj za stvaranje totalitarističkih sustava od jakobinskog, preko boljševičkog do fašističkog, jer su se ti sustavi naslanjali, između ostalog, uvelike i na njegove ideje.
Ne znam jel' je Rousseaua netko već proglasio „ocem kolektivizma“, iako nije on prvi razvijao tu ideju, Platon je davno prije njega stavljao državu ispred pojedinca, al' eto bum ga ja proglasio „ocem suvremenog kolektivizma“.
Uglavnom, Rousseau je htio spasiti čovjeka od njegove destruktivne individualne volje tako što će ga podvrgnuti općoj volji za njegovu vlastitu dobrobit, kao i dobrobit drugih, odnosno kolektiva... Tako se, dakle, ostvaruje i kolektivna sloboda koja mora biti prisilna, opća volja se mora nametnuti, nejde drugačije, jelte...
Tako je Rousseau zagovarao ukidanje političkih stranaka, vjerskih zajednica i svih reformističkih pokreta, jer „unutar države ne smije biti djelomičnog društva“. Opća volja mora biti obvezujuća za sve. Jedino se tako ostvaruje sloboda. A kako je s velikom strašću zagovarao slobodu, mnogima je to otežavalo da uvide kako su njegove misli zapravo neliberalne, jer je stavljajući opću volju kolektiva ispred volje pojedinca zanemario individualne volje pojedinaca koji čine kolektiv, odnosno da individualne volje pojedinaca ugrožavaju prisilnu slobodu kolektiva, te da to vodi k tome da neposlušni pojedinci postaju opasnost koju treba eliminirati.
Dakle, vlast nad ljudima, te država kao sredstvo provođenja te vlasti se temelji na ideji da pojedinci nisu sposobni vladati sami sa sobom, da njihove pojedinačne volje uvijek izazivaju interesne sukobe i da to neminovno vodi do kaosa i kraha zajednice pa je uspostava opće volje putem vlasti potrebna da bi zajednica mogla funkcionirati, odnosno na ideji da pojedinci ne znaju što je za njih dobro pa im treba netko tko će im to dobro nametnuti za njihovo dobro.
To dobro je u tzv. demokraciji u kojoj danas živimo volja većine (barem većine onih koji izlaze na izbore) te je obvezujuća za sve. I to je oblik kolektivizma, pa i totalitarizma zagrnutog u zastavu nacije, no, ipak u blažoj verziji u kojoj je pojedincima donekle dopušteno da budu neposlušni, da se bune, da traže svoja prava itd... Da im se, eto, omogući barem privid kako sudjeluju u vlasti, odnosno kako vlast ovisi o njihovoj volji... Ajd, barem nešto, makar i samo kao privid...
No, ako nismo kompetentni kao pojedinci vladati sami sa sobom i ne znamo što je za nas i za zajednicu dobro, onda nismo kompetentni ni birati nekoga tko će određivati što je za nas i zajednicu dobro. A toga koga mi kao nekompetenti biramo da vlada također je jedan od nas nekompetentnih, pa kak' je onda on kompetentan vladati sa zajednicom? Ili, jednostavnije rečeno, ako nam je potrebna vlast onda je nismo kompetentni birati. I kaj bumo sad?
A, išli opet na izbore, kao da imamo drugog izbora
... Biti neposlušni, vladati sami sa sobom? 
... Ma je, kak' da ne, pa da ostanemo bez prisilne slobode... 
Post je objavljen 28.04.2022. u 16:55 sati.