Misa je sačuvala u svojim obredima i angažmanu svećenika i vjernika također oblike prikazivanja žrtve. Nekad se žrtva prikazanih životinja klala i potom se polovica krvi od žrtve izlila po žrtveniku kao znak da to pripada Bogu, a polovicom krvi se poškropio okupljeni narod za znak da od sada između njega i Boga postoji krvna veza, veza na život i smrt. U svetoj se misi spominje krv novog i vječnog Saveza koja je jednako tako vez Boga i čovjeka, nebeskog Oca i okupljene zajednice u krvi koja je za ljude prolivena na žrtveniku križa. (fra Zvjezdan Linić)