Već neko vrijeme razmišljam o tome kako, mi ljudi, uživamo ili ako ne uživamo svakako pratimo kao ritual, što se drugima događa. Prečesto je ne samo znatiželja već i osobno mišljenje koje volimo izraziti bilo u razgovoru, bilo pisanom riječju. Možda nisam u pravu, ali mislim da naš narod (a to se tako jasno može čitati i ovdje na blogu) najviše voli voditi tuđe brige. Znam da se ipak ne može reći generalno kako smo baš svi jednaki jer niti ne možemo biti, ali volimo pratiti što se dešava, a posebno „poznatim osobama“ u njihovom životu. U tom tzv praćenju prečesto smo tužitelji-porota-suci-vršitelji pravde. Naravno sve je to uglavnom benigno dok ne izazove uništavanje života pojedinca ili čak i obitelji. Sve se to dešava više-manje stalno i ne samo ovdje na blogu i ne samo u lijepoj našoj već u čitavoj ljudskoj zajednici. Zašto smo takvi? Čitam već godinama kako suprugu predsjednika Macrona prečesto nazivaju „pedofilkom“. Zašto? Opravdanje za prozivanje su njene godine ili je razlog što se on kao školarac zaljubio u profesoricu, a koja je zbog toga morala napustiti svoj posao. Bliska prošlost je pokazala da za tango treba dvoje. I ne razumijem zašto neki misle da je mladi Macron bio zaveden i budala. Znao je točno što želi i to je ostvario. A ona toliko starija od njega uspjela je preživjeti sve napade zlobne harange i ne samo muškog (iako u većini) već i ženskog svijeta. Zanimljivo je da se nitko ne osvrće na činjenicu da on nije odustajao od svoje ljubavi. Zanimljivo je da oni koji osuđuju, koji sebe vide kao suce, samo oni bacaju blato na tu ženu. E pa ta je žena čovjeka koji ju voli već drugi put dovela do predsjednika jedne velike zemlje. Drugo što me jako, baš jako ljuti je nama nepoznate prozivati pogrdnim nadimcima, a imamo u našoj blizini onih čije su supruge i četrdeset godina mlađe od muževa. Imamo poznatog baletnog stručnjaka, pjevače, političare i sasvim je normalno da su partnerice trideset i više godina mlađe. Za njih nitko nikada neće reći da su pedofili. Imamo pedofile koji stalno vrebaju dječicu ispred dječjih vrtića i igrališta, osuđivane, puštene da rade s djecom, ali njihovih imena nema objavljenih, ali zato imamo suprugu predsjednika Macrona koju se može nazivati „pedofilka“ jer je žena. Žene se može nazivati svim pogrdnim imenima, može ih se vrijeđati, zlostavljati, ubijati, a sve to rade divni krasni, mužjaci koji vole mladice u svojim krevetima. Mužjaci koji kupuju djevojčice za svoje užitke, a koje nikada neće zvati pedofilima.
Ne znam jesam li više ljuta ili tužna, pa po ne znam koji put opet slušam:
Post je objavljen 26.04.2022. u 09:07 sati.