20.06 sati 'Bogu hvala pod dnevnom rasvjetom sam izbrevijario svoje redovničko'. Eto tako sam napisao olovkom blok (za spas rukopisa) - ljeto se promiče. Bogu hvala sto se bliži dvadeseta godina moje raspetosti u bolesničkom krevetu. Da, da Bogu hvala. Biti raspet (RBK) je milost Božja za onoga tko je Isusov. Evo recimo ja nisam osobito krepostan. Baš sam ovca - ovčurina ali Isusova. E baš zato što sam Isusova za me je ova raspetost (RBK) je rudnik milosti Božje. Gledano iz druge perspektive bila je u razdoblju ‘tamne noći’ strava pakla. Ali jer sam Isusov. Ovca, ovčurina - pa što! Ove godine raspetosti (RBK) su izuzetno plodne (‘puno lipi stvari’). A one su kao realizirane jer Alkarica (Gospa Sinjska) nije lažljjivica. E da spomenem, je bila je Tanja sa HKR-a podnijela je moje mumljanje. A šta ću? Bogu u ruke! A večeras me meštar Splićo fizomsherski uradija. A eto nisam ostavio dojam mog ideala Trišnje kako se kaubojski gega po Kmanu. Ali Bogu u ruke - bit će bolje (jer mora bit bolje). Haj, zdravi i veseli bili!