Kako je lijepo vratiti vrijeme
biti ono što je čovjek bez dileme.
Vratiti se u sjećanja stara i sjetit se
da kad izađeš iz svojih okvira, promjena
te u srce dira. Između sitnice i velikih stvari
toliko se događaja vrti po glavi. Neki se ističu
time što su glasni a neki tišinom viču. Oni su
ti što čine priču. Razni su ljudi između sebe
a toliko povezani kad imaju iste poglede,
uvjerenja, karakteri upotpunjuju
i razumiju slični umovi, ekipa kao nekad..
u dobra stara vremena. Toliko sjećanja, godina
a skoro kao da je jučer bilo. Malo nas je promijenilo
kao i nebo koje se išaralo, mijenjalo svoje boje
sunce, kišu, vjetar da očisti sve što nije moje..
ili pak tvoje. Toliko gušta i puno smijeha kroz
sjećanja i raznih spika to je ta ekipa. Kad se
poveže iz dubina struji ona fina do visina
mirna prava tragom bez zaborava.