Marketing
Smisao (ne)postoji samo u sjećanju
Ako je smrt poput stanja prije našeg rođenja i ako se ne možemo sjetiti svog života kad završi, onda to znači da je naš život u konačnici besmislen, jer nešto može imati značenje, odnosno smisao, samo ako se toga možemo sjetiti kad završi. Ili možda ne?
Za onoga tko je umro umire i smisao, jer umiru i sjećanja. Sjećanja na umrloga pak opstaju u sjećanjima živih i zajedno s ostalim sjećanjima tvore smisao života živih, a kad umru svi umire i smisao u potpunosti. Ili možda ne?
Ljudi koji pate od demencije često se ne mogu sjetiti ni vlastita imena, kao ni drugih događaja koji su im obilježili život, koji su im dali smisao. U kaosu fragmenata sjećanja, za života su izgubili smisao. Ili možda ne?
Ako životu ne treba „opravdanje“ izvan sebe jer je sam sebi „svrha“ i „smisao“, znači da su za svrhu i smisao života sva iskustva, a time i sjećanja nebitna. Ili možda ne?
Post je objavljen 24.04.2022. u 12:48 sati.