Prirodno je da osjetimo potrebu, kao i Toma, da vidimo i dotaknemo Isusa, jer svijet upoznajemo preko svojih osjetila. Zato se skupa s Papom možemo pitati: „Kako da održimo ovu ljubav? Kako možemo danas našim rukama dotaknuti Isusovo milosrđe?
Kako možemo prihvatiti posljednje blaženstvo koje je Isus izrekao na zemlji, prihvatiti ga kao da se nama obraća, dok se čudi Tominoj sumnji: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.“ Vjera, povjerenje u Boga bez vidljivih dokaza, blagoslov je, dar kojeg ponizno trebamo moliti: „Umnoži nam vjeru!“ (Lk 17:5). To je dar kojeg trebamo njegovati i staviti u praksu svojim svakodnevnim djelima, jer „tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu.“ (Iv 14:12-14). Sveti Josemaria kaže: „Bog je uvijek isti. Samo treba dosljednih vjernika: tada će se opet događati čudesa o kojima čitamo u Svetome pismu. (Pablo M. Edo)