daklem vako! oni kvisko me iziritira toliko da ja sad moram postavit teorem zašto je ovi svit ukurcu. najprije krenimo od kraja, a kraj počinje u indiji.
u antičko vrime sve matematičke operacije su počinjale sa 1 i završavale sa ništa, ne nulom da se nebi krivo razumili, nego sa ništa, šta je bitna razlika, a nulu i decimalni zarez su smislili indijci, i eno i di su sad? di ćemo svi mi bit budemo li idalje koristili nulu i decimalni zarez.
stariji blogeri, a takvih je osam desetina se sičaju prvog razreda osnovne škole i da su za nastavu iz matematike morali imat abakus. abakus vam je ona naprava šta ima više redova sa različito obojanim kuglicama. računanje, naglašavam rič računanje a ne matematička operacija, se svodila na to da sa live strane pribaciš kuglice određene boje na desnu stranu i zbrojiš njihove vrijednosti, jer svaka je boja imala svoju vrijednost.
e sad! u antici je svaka vrijednost bila predstavljena cjelinom, a osnovne računske operacije su bile zbrajanje i oduzimanje, iz istog razloga te operacije imaju veću važnost od množenja i djeljenja koje su nastale kasnije kao evolucijski produktistih, a da ne spominjem kako za kvadrat ili korjen nekog broja uopće nisu znali. sve šta je u anfici napravljeno, napravljeno je na osnovu abakusa i dvije osnovne operacije. no da bi ipak dobili preciznije mjerenje cjelinu su morali podijeliti na manje djelove i tako su nastali razlomci koji su tu vrijednosti dijelili na manje dijelove.
svi znate za pitagorin poučak, jel tako, je, da je c2=a2+b2 e ali, pitagora u svoje vrime nije poznavao pojam kvadriranja i korjenovanja kojim se dobiva dužina 'c'. on je poznava vrijednosti dužina te je na svakoj stranici pravokutnog trokuta ucrtao jedan kvadrat, dok je kvadrat sa dužinom 'c' bio nepoznate dužine stranica i orginalni, tj. izvorni pitagorin pučak nije predstavljen ovom jednostavnom formulom kvadriranja, nego sa razlomcima i njihovim odnosom dužina. također morate znati i to da se takav sustav računanja u europi zadržao sve do trinaestog stoljeća, a u americi i do danas, jer oni i danas računaju u razlomcima, tj. djelovima inča.
al da se vratim na početak. nula je u indiji smišljena nekih pesto godina prije krista i u europu je došla preko arapa, koji su usvojili indijski naćin računanja, odnosno nakon križarskih ratova. prvi su je u upotrebu primjenili vitezovi templari. i sad se vi sigurno pitate, 'kako to i zašto?' odgovor je vrlo jednostavan čak što više pogađa svakog od nas i danas.
dakle! templari su bili prvi bankari, tj. uspostavili su bankarski sustav kakvog poznajemo i danas, uostalom zbog toga ih je crkva i eliminirala, al to je već neka druga priča. e da, dok se računalo pomoču abakusa sve vrijednosti su se svodile na jedinicu (1) i njene djelove. pjavom nule i decimalnog zareza te vrijednosti su se usitnjavale na još manje dijelove, zato danas imate cifre sa dvije, tri, četri i da ne nabrajam, više decimala. pa npr. ako zaokružite neki iznos na jednu ili dvije devimale, sve ono iza njih ostaje vama, ili zorno prikazano. odete u dućan i kupite neki proizvod za 9,99 kuna, a naplati vam 10, jer niti jedan dućan, a bogami ni narodna banka, nema apoene kovanica od jedne lipe jer, ko će se još i s njima bakčat, međutim kome ostaje ona jedna lipa? puta sto prodanih proizvoda to je jedna kuna, itd, itd....
i da zaključim. kvisko moj dragi 1/2 podjeljena sa 1/2 nikako ne može biti 1, jedino šta može je jedno veliko ništa. iz čega proizlazi da je sve što se danas prezentira obmana i varka. uostalom pogledajte emisiju krešimira mišeka, na ribu znanosti, 'zabranjena arheologija' pa će vam neke stvari biti jasnije.
uuu.... jeeebate!
ps. još da spomenem i ovo. vrlo malo je ljudi kojima su u školi išli razlomci, a odgovor je vrlo jednostavan, jer se primjenjena matematika kosi sa logičnim računanjem
Post je objavljen 22.04.2022. u 13:17 sati.