@dav gindo, kojeg osobno jako volim, ostavio mi je komentar ispod posta o radosti. Komentar je odličan, a ja želim pojasniti što sam mislila postom.
Dragi @dav gindo, kad sam pisala post, nisam uopće pomislila na Tebe. Mislila sam na potpuno druge ljudove. No, kako god. Netko, i na blogu (ima ih najmanje dvoje!):)))), ali i u stvarnosti zaista glumi zabrinutost i tugu. Zašto kažem da neki ljudi glume zabrinutost?! Stoga jer im baš ništa ne nedostaje u životu - ali oni zdvajaju. Najprije nad neodgovornošću drugih vezano za cijepljenje (corona film!), pa zatim sada Ukrajina i sl. Ne naprave baš ništa da bi pomogli - ali - rado dociraju drugima. Radim i pomažem konkretno, što je vidljivo i na mome blogu - gdje jasno kažem što sam konkretno poduzela, a ne idem ratovati; a ja da počnem kukati - oh, pa ne bi me nitko zastavio...Meni je najteže radi mame - pa ne zdvajam, nego je snažim i ulijevam joj snagu - svakodnevno.
Drugo - meni je blog kao npr. moj stan, moje boravište i sl. Moj dnevnik, moja ispovjedaonica. I sada - tako se ponašam i prema blogovima drugih ljudi. S poštovanjem i ljubavlju. Svakome dolazim komentirati s dobrom mišlju i u dobroj vjeri - ne ga kuditi ili nazivati nekoga pogrdnim imenima, insinuirajući da sam ja jedino mjerilo pravde i pravičnosti na svijetu.
U coroni nisam nikoga izgubila od prijatelja i prijateljica - jer se nisam svađala oko toga da li se netko cijepio ili ne. To je njegov osobni stav, odluka i točka. Nisam se odrekla ni mame ni sestre ni nećaka - jer se nisu cijepili. Niti su se oni odrekli mene.
Kod Tebe sam primijetila da si prekritičan prema sebi, da se bičuješ i kudiš bez razloga, spominješ stalno ego - koji je u puno situacija naš spasilac od zla! Da osvijestimo sebe - i da otjeramo zlo. Ometači su svi oni koji pokušavaju kreirati Tvoj život, te Ti lijepe etikete da si Ti ovo ili ono - kao da sami najbolje ne znamo gdje smo jaki, a gdje slabi - i razvijamo se u smislu jakosti - ne slabosti. Zahvalnost uvijek! Uvijek! Upravo sam ja zahvalna na svemu - a iz te zahvalnosti dolazi radost. Radujem se sitnim stvarima, volim razveseliti druge sitnicama - ljude koji ih i te kako prepoznaju i znaju uzvratiti. Prepoznaju to ljudi i na mome blogu! Kažu: Ti si pozitivna osoba i to nam se sviđa. Hvala na tome!
Baka je znala reći: "Znaš, ako možeš pomoći - pomozi, ali ako ne možeš - makni se i bar nemoj otpomoći:" To radim do današnjih dana. Ali avaj - postoje ljudi koji iz čistog jala i zlobe žele rastužiti druge, oduzeti jedino što nekome ne možeš oduzeti, jer je to u njemu - radost! U tom smislu je išao moj prošli post. Nadam se da sam pojasnila.
Znači - zahvalnost i radost idu zajedno. Tuga baš ne pomaže - ne precjenjujem se, jer znam da ne mogu spasiti cijeli svijet. Ili sve životinjice. A jako bih voljela! Umjesto toga, kreiram i radim najbolje za moje najbliže, snagu koju imam i na mjesta do kojih mogu doprijeti. Niti rat zavisi od mene; niti mogu svima pomoći. Mogu NEKIMA. To i radim.
Ljub!
Ljubim!
Post je objavljen 21.04.2022. u 00:03 sati.