Na cesti D100 (Porozina – Mali Lošinj), oko dva kilometra južno od naselja Vrana, nalazi se raskršće s cestom Ž5137 koja vodi prema naseljima Stivan, Miholašćica i Martinšćica. Naselje Martinšćica je s 132 stanovnika (2011. g) drugo najveće naselje na otoku Cresu, poslije naselja Cres, a administrativno spada pod Grad Cres. Naselje se razvilo na mjestu starijeg naselja Tiha, koje se kasnije dobilo ime prema župnoj crkvi sv. Martina, Martinšćica.
Šetnju naseljem Martinšćica smo započeli pored jednobrodne župne crkve sv. Martina.
Župna crkva sv. Martina je izgrađena u 16., a temeljito je preuređena u 19. stoljeću. Crkva na pročelju ima rozetu i preslicu za tri zvona.
Od župne crkve smo krenuli prema istoku i nakon dvadesetak metara stigli do crkve i samostana sv. Jeronima.
Samostan sv. Jeronima su utemeljili franjevci trećoredci 1479. godine, a crkva i samostan su dovršeni 1525. godine. Crkva sv. Jeronima na pročelju ima rozetu i preslicu s tri zvona. U unutrašnjosti crkve, nad glavnim oltarom, nalazi se slika Baldassarea d’Anne (1636. g.), a na zidovima su slike apostola (rad mletačkih majstora iz 17. st.). U samostanu se čuvaju zavjetne slike iz 18. stoljeća s portretima creskih pomoraca.
Nastavili smo dalje prema istoku i došli do kamenog spomenika koji je podignut hrvatskom biologu Josipu Linardiću (Martinšćica, 30. travnja 1914. - Zagreb, 7. listopada 1941.). Radio je kao asistent u Botaničkom zavodu Prirodoslovnog fakulteta. 7. listopada 1941. godine su ga streljale ustaše. Zanimljiv detalj na spomeniku je da se ispod zvijezde petokrake nalazi križ.
Nekoliko metara od spomenika se nalazi ladanjski dvorac kojeg je u 17. stoljeću dala izgraditi obitelj Sforza.
Nastavili smo dalje ulicom koja vodi uz obalu te nakon sedamstotinjak metara stigli do jednobrodne crkve sv. Nikole, gdje smo završili šetnju.
Crkva sv. Nikole ima zanimljiv zvonik iznad pročelja koji podsjeća na svjetionik.
Karta naselja Martinšćica s posjećenim lokacijama.