Topi se vrijeme, gomila u koritu prolaznosti… događa se potop uspomena… prerasta u ocean snova…
Na dnu se naziru raskomadane školjke nekih umiranja… ostali su samo ožiljci…
ruine potopljenih zabluda… Potemkinova sela krivih vjerovanja…
proljeće obećaje dugo toplo ljeto, zvjezdano nebo i plodove novih ideja… put nastajanja…
Život je vječna igra… velika gala predstava… premijera bez reprize…
ćutim dinamiku svemira… prepoznajem govor prirode...
priča jezicima fizike, filozofije, poezije i muzike…
razumijem poruku vječnosti…
Vjekujemo na mostu između svijeta materije i ideja…
iza nas nepromjenjivost… ispred nas putevi
tek nastajuće ljepote.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 20.04.2022. u 18:00 sati.