Nažalost, 'strijela je slomljena', a Mariupol je postao 'posljednje uporište', 'ukrajinski Alamo' …
Iako se još uvijek bore i pruže otpor (više nikom nije jasno čime i kako) posljednji branitelji velike čeličane Azov u gradu Mariupolu na kraju će ostati bez streljiva i resursa za borbu.
Borbeno potrošeni i umorni bit će pregaženi, ali kako će se to završiti po napadače još ćemo vidjeti.
Naime, već danima (osim možda 'kadirovaca' i specijalaca) ruski vojnici se ne usude zauzeti zgrade čeličane, niti pokušavaju stupiti na područje iste.
Prostor se napada topništvom i dalekometnim zrakoplovstvom, a sve to samo povećava hrabrost i odlučnost koju su pokazali ukrajinski vojnici.
Na kraju, uz pripadnike žandarmerije pukovnije Azov tu su se povukli i posljednji preživjeli vojnici ukrajinske 36. brigade mornaričkog pješaštva (to su dečki koji nose majice plavo bijelih pruga).
Kako to uvijek i biva u povijesti ratovanja, opet će ljigavci pobijediti ratnike koji su se poput vjetra podigli u borbi za ideale velike … ali vjetar se uvijek stiša i smiri, a stari Athumanunh još će jednom u svoju staru knjigu zapisati:
'Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima, sjetite se tih hrabrih ratnika koji hrabro su pali u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za svoje ideale velike …'
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke o bitkama pričati ne bi trebao i ne bi smio!