U vrtu je vladao mir blistave rose
nebeski, umiven u svijetlu safira
usred poplave od bijelog svitanja
drhtaja vjetra od lisnatih krošanja
Glasno brujanje ispunilo je svemir
svjetlo, snažno, skladno i svečano,
oganj u padu vrata kamena otrgne
i na zemlju snagom groma odgurne
Dolazi vlast vladara plavetnog neba
ljuljaju se lovori sve krošnje krajolika
u svom naletu ruši ograde sa zapada
zastaje ondje gdje ljubav i mir vlada
Pokošeni praskom leže tamničari
uzalud čuvahu grob vladara svijeta,
drhti zemlja od najveće sile svemira
njegovim povratkom zli nemaju mira
Svjetlo očiju nepojmljive azurne boje
slilo se u anđeosku bjelinu halje i lica
ono je ognjeno-zlatnu boju kose okitilo
rajskim bojama ljudskoj riječi neopisivo
On izlazi i usrećuje svojim osmijehom
napušta grobnu spilju i ponovno hodi
meko po zemlji uzbuđenoj od radosti
dok blista bojama ruža u jutarnjoj rosi
To je rađanje novo, to je uskrsli Krist
njegov put uči nas hodu u dva svijeta
prvi jeste sunce rođeno u zvijezdama
drugi je tama sakrivena u špiljama!
EuM
Post je objavljen 17.04.2022. u 01:50 sati.