I dani prolaze ko vječita duga,
neka se bude u suncu a sivilu odlazi luda..
vrijeme je vječni sat dok čeka se novi oblak..
neki preobrat. Samo je sjaj u oku vrijedan,
prostire se njime osmijeh jedan.
I ljudi prolaze, i grane se viju dok takvi su
oni što žure kroz prostor tebe u izobilju.
I hoće jednostavni kroz prazno doći, sjesti
će i budno proći. Ka cvijet će rasti i tebi doći.
U boji boje kroz list se žari kapima svoje ka
vitar razdrma, nakon nemira hoće lipom
svojom da ti latice života prodrma.
Hoće da vrtlog zaboravi
kroz maglu, sve pohara
nove vidike nam otvara.
Nova vremena, podsjete
na stara a manje oluje
oči otvara...
Stihovi bez zaborava...B
U mom vrtu danas cvijet je dobio moje ime:)))