Hvala na posjetu mojim vjernim čitateljkama i čitateljima nakon prve duže apstinencije. Danas ću najprije odgovoriti na dva upita vezana za jučerašnji post.
Prvo oko robotskog usisavača, mene baš zabavlja kako radi, ponekad i nepredvidive krugove. Jedino što još nismo odgonetnuli, kako da se vrati do, nazovimo to bazne stanice na samopunjenje kad je baterija pri kraju, i ta funkcija postoji. Čisti bolje od mene s usisivačem i što je najvažnije potpuno je samostalan. Jedino ponekad zna zapeti u nekom kutu.
Annaboni je pitala za ljuljačku u Gorskom kotaru, kao što se vidi na fotki i ona je sad ovdje u vrtu. Prenijeli smo iz Gorskog kotara sve. Javio se nekakav tip preko svog odvjetnika da mu je pokojna mama kupila od mog oca to zemljište na koje sam se ja uknjižio. Moj odvjetnik je pogledao papire, shvatio da je mom već bolesnom ocu isplaćena samo petina svote, i predložio, mi smo se složili, nek nam isplati ostatak i možemo se nagoditi.
Na jednoj fotki je dio našeg vrta, a na zadnjoj, doduše neuspjeloj paket iz Slavonije, kobasice, slanina i mast.
O bolesti kojom sam zaokupljen zadnjih mjesec dana, pretragama i medicinskim institucijama, možda neki drugi put, a možda i ne.