Jutros sam 10 minuta buljila u ormar,
nisam se znala odjenuti za posao.
To je uvijek znak da će dan biti težak.
Promjena hormonalne slike,
početak pms-a,
manifestirana kao neodlučnost.
Danas mi se ne da ni živjeti,
kamoli raditi.
Kamoli sjediti u sudnici,
gledati roditeljima u oči,
kamoli pisati prijedlog za lišenje prava na roditeljsku skrb,
pripremati žurnu.
Danas bih mogla plakati,
ali ja ne plačem.
Mogla bih preskočiti trening,
ali želim ostati jaka,
želim i dalje podizati svoje dijete u jednom zamahu s poda do stropa.
Mogla bih izbjegavati ljude,
sakriti se.
Ali neću.
Samo ću vam se malo javiti,
pa izaći na sunce,
i koračati s lakoćom,
kao da ne hodam kroz pakao.
Post je objavljen 13.04.2022. u 15:33 sati.