Marketing
Osor – naselje na dva otoka
Na cesti D100 (Porozina – Mali Lošinj), na mjestu gdje Osorski kanal razdvaja otoke Cres i Lošinj, nalazi se naselje Osor. Iako se stari dio naselja nalazi na otoku Cresu, Osor administrativno pripada Gradu Mali Lošinj, a prema popisu stanovništva iz 2011. godine je imao 60 stanovnika. Još u prapovijesti područje Osora je bilo naseljeno. U temeljima gradskih zidina se mogu naći kameni blokovi koji su ostaci zidina iz vremena Liburna. Osor je postao rimski grad 167. godine pr. Kr. i imao je vrlo važno strateško značenje koje je zadržao za vrijeme vladavine Bizanta i hrvatskog srednjovjekovnog kraljevstva. Cijelo to vrijeme je bio utvrđen i bogat trgovački grad. S dolaskom Venecije, gubi svoj primat u korist naselja Cres.
Auto smo parkirali na šljunčanom parkiralištu pored Osorskog kanala na creskoj strani.
Osorski kanal ili Kanal Kavuada (Cavanella) vjerojatno je prokopan u rimsko doba, tako da je razdvojio otoke Cres i Lošinj koji su bili jedan otok spojeni prevlakom na tom mjestu. Grčko ime iz vremena kad su bili jedan otok je Apsyrtides. Kanal je dug nešto više od sto metara i širok desetak metara. Ima pokretni most koji se, za vrijeme sezone, otvara dva puta dnevno u 9 i 17 sati, dok se preko zime otvara po potrebi. Most je fiksiran na lošinjskoj strani, a otvara se na creskoj strani. U kanalu zna biti izuzetno jaka struja koja može dosegnuti i 6 čvorova. Kanal je bio glavni razlog prosperiteta naselja Osor, a izgubio je na važnosti u 15. stoljeću kada su brodovi postali veći i plovili na otvorenom moru. Pretpostavlja se da je kroz Osorski kanal prolazio Jantarski put (vjerojatno najstarija europska komunikacijska trasa između sjevera i juga, nastala za trgovinu jantarom između baltičkih i mediteranskih naroda).
Grčki mit o Argonautima govori o nastanku Creskog-lošinjskog arhipelaga zajedničkog naziva Apsyrtides. Prilikom konačne borbe između Argonauta i Kolhiđana na Kvarneru, Jazon je na nagovor svoje sestre Medeje ubio Apsyrta, sina kolhidskog kralja Eteja, te njegovo rasječeno tijelo bacio u more i tako je nastao arhipelag.
S parkirališta smo krenuli prema jugoistoku uz gradske zidine koje imaju elemente iz prapovijesnog, rimskog i srednjovjekovnog vremena. Skrenuli smo lijevo, uz gradske zidine, te ušli u ulicu u kojoj se nalazi nekoliko brončanih bista i kipova (radovi hrvatskih kipara: Meštrović, Radauš, Ujević-Galetović, Kršnić…).
Ulicom smo došli do jednobrodne crkve sv. Gaudencija s gotičkim šiljastim svodom koja je nazvana po osorskom biskupu (izabran je između 1018. i 1024. godine) koji je, smatra se, rođen u obližnjem Tržiću na lošinjskoj strani krajem 10. stoljeća. U nekim izvorima se spominje da je bio učenik svetog Romualda. Smatra se da je sveti Gaudencije bio prognan 1042. godine te je, navodno, prije nego što je otišao u Rim, a potom u Anconu, gdje je umro 31. svibnja 1044., na kratko boravio u jednoj špilji na obližnjoj planini Osorščici. Legenda kaže da je tamo prokleo sve zmije otrovnice na otocima Cresu i Lošinju. Od tada na tim otocima nema zmija otrovnica. Prema predaji, njegove su kosti doplovile u Osor u jednoj škrinji te su pokopane u osorskoj katedrali. Sveti Gaudencije je zaštitnik Osora i otoka Cresa, a njegov spomendan je 1. lipnja.
Crkva sv. Gaudencija je izgrađena u 14. stoljeću i ima preslicu za dva zvona. U crkvi se nalazi prikaz svetog Gaudencija kako tjera zmije s otoka Cresa i Lošinja.
Preko puta crkve sv. Gaudencija se nalazi biskupski dvor iz 15. stoljeća u kojem se danas nalazi Muzej sakralne umjetnosti. Tlocrt je u obliku slova "U" i ima dva dvorišta u kojima su biskupi držali zbirke kamenih ulomaka iz ranijih razdoblja. Značajan je grlić bunara s pleternom ornamentikom i motivom lozice iz 11. stoljeća.
Nastavili smo dalje ulicom sve do obližnjeg središnjeg trga na kojem se nalaze velika cisterna, gradska vijećnica i župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Gradska vijećnica je izgrađena između 1410. i 1450. godine. U prizemlju je loža, na katu dvorana za vijećanje, a na krovu toranj sa satom i zvonom na kojem je uklesana 1889. godina. Danas se u zgradi nalazi Arheološka zbirka Osor Lošinjskog muzeja.
Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije gradila se tridesetak godina te je konačno izgrađena u renesansnom stilu 1497. godine kao nova katedrala Osorske biskupije (osnovana je 530. godine da bi na kraju središte biskupije bilo preneseno u Cres te je 1828. godine ukinuta i pripojena Krčkoj biskupiji, a od 1933. godine je naslovna biskupija). Na vrhu pročelja nalaze se kipovi Isusa, svetog Nikole i svetog Gaudencija. Luneta je poput čipke s kipom Djevice Marije s Djetetom. U unutrašnjosti trobrodne crkve nalaze se renesansni stupovi, barokni glavni oltar posvećen Marijinom Uznesenju iz 17. stoljeća, grob svetog Gaudencija te riznica s nekoliko vrijednih slika kao što su slike Gospe od Ružarija (17. st.) i Gospe Karmelske (19. st.), crkvenih relikvija i zbirka crkvenog posuđa i tekstila.
Zvonik visok 38 metara udaljen je nekoliko metara od župne crkve, a podignut je 1575. godine.
Dalje smo nastavili popločenom kamenom ulicom prema sjeveroistoku.
Nakon 150 metara smo stigli do mjesta gdje su se, vjerojatno, nekada nalazila gradska vrata. Tu smo primijetili i Lava svetog Marka, simbol Mletačke Republike.
Izašli smo iz gradskih zidina, te smo nakon pedesetak metara skrenuli lijevo i došli smo do mjesnog groblja.
Na groblju se nalazi jednobrodna crkva sv. Marije od Anđela s okruglim prozorom iznad portala te preslicom s jednim zvonom. Današnja crkva je podignuta na napuštenom mjestu gdje se nekada nalazila ranokršćanska bazilika koja je vjerojatno bila iz 4. stoljeća. Bazilika se gradila nekoliko stoljeća te je na kraju izgradnje imala sedam brodova. Kada je osnovana Osorska biskupija služila je kao katedrala sve do izgradnje nove 1497. godine u Osoru unutar zidina. Kako se nalazila izvan zidina baziliku su srušili Saraceni u 9. stoljeću, a kasnije, u 14. stoljeću, vojska Genove u bitkama s Mlečanima, tada je i grad Osor spaljen i opljačkan. Danas su na groblju vidljivi ostaci nekadašnje katedrale.
Dalje smo nastavili betoniranom stazom koja vodi prema sjeveru između suhozida i nakon 250 metara stigli do uvale Bijar.
U uvali Bijar se nalaze ostaci crkve i samostana sv. Marije od Anđela koje je prema legendi dao izgraditi sveti Gaudencij. U drugoj polovici 15. stoljeća potomci obitelji de Romeis iz Osora darovali su crkvu i samostan franjevačkom fratru Mate Bošnjaku koji je izbjegao iz Bosne pred Turcima. On je na tom mjestu osnovao samostan franjevaca trećoredaca koji je napušten 1841. godine.
Vratili smo se nazad sve do mjesta gdje smo opazili Lava svetog Marka te skrenuli desno na ulicu koja vodi uz gradske zidine.
Nakon dvjestotinjak metara smo došli do ostataka samostana i crkve sv. Petra.
Samostan i crkvu sv. Petra u romaničkom stilu izgradili su benediktinci u 11. stoljeću. Crkva je imala tri broda i tri apside te zvonik. Nakon zatvaranja samostana u 15. stoljeću pregrađena je tako da je smanjen njezin prvotni prostor.
Nastavili smo dalje ulicom prema jugozapadu i nakon dvjestotinjak metara stigli do Osorskog kanala.
Karta naselja Osor s posjećenim lokacijama.
Dužina rute 2,22 km.
Post je objavljen 11.04.2022. u 21:07 sati.