Otkrij oblak iza sunca, pa nek' radost bude
da obasja lice ti, usne, oko, čelo,
oblaku od osmjeha obuci odijelo.
Oni će što ne razumiju, da ti se čude.
Jer lako je suncu na veselje se dati
nebo kad plavi i potok žubori
svijet raširen vrata kad otvori,
nimalo teško razvući osmjeh, stati...
A ti zastani ozaren u trenutku oluje.
Vjetar dok grane sapinje. Gole.
Nebo kad stazu munjama kuje
budi taj oblak, van kontrole.
I tada, vjeruj mi, shvatit ćeš - vrijedi.
Kreni! Godine idu, kosa brzo sijedi.
Post je objavljen 11.04.2022. u 19:48 sati.