(Zašto gubimo prijatelje, suradnike, bračne drugove)
Sjećam se jednih duhovnih vježbi. U jednom razmatranju duhovnik je stavio pred nas bijeli A4 papir i pitao nas što vidimo. Svi smo rekli da vidimo crnu točkicu. I stvarno je crna točkica bila na sred papira. Nismo pogriješili! Međutim, nitko nije rekao da je ispred nas bijela površina na kojoj se nalazi tek jedna crna točkica. Bijaše to važna lekcija! Kad primjećujemo dobro i pozitivno u čovjeku, mi to dobro i pozitivno afirmiramo. Kritizeri su specijalci u traženju i pronalaženju „crnih točkica“ kojih ima u životu svakog čovjeka. I uvijek će ih biti. Kritizirati čovjeka zbog njih, često u praksi znači prekrižiti čovjeka. Crne točkice ionako neće nestati kritiziranjem, ali će zbog opsesivnog bavljenja njima vjerojatno čovjeka nestati iz našeg svijeta. Stoga je važno da se svjesno opredijelimo u drugima primjećivati dobro. Ponavljam: kad primjećujemo dobro i pozitivno u čovjeku, mi to dobro i pozitivno afirmiramo. To se čini puno boljim putem od kritiziranja. I puno korisnijim. I za nas, i za bližnje i za svijet. Dakako, nećemo biti nesposobni prepoznati ono loše, ono što nije dobro, ali nećemo se zalijepiti za to loše, pa da od njega ne vidimo ništa dobroga. Odluka da se prestanem baviti tuđim „crnim točkama“, da prestanem druge stalno kritizirati je dobra odluka. Čini se da ju uvijek iznova moramo donositi. Ona će pospješiti naš ulazak u mir. A mira nam nikad dosta!
(Duhovne vježve fra Josipa Vlašića)
Post je objavljen 09.04.2022. u 10:26 sati.