Lubenice – hladno naselje na litici iznad slikovite uvale
Naselje Lubenice administrativno spada pod Grad Cres, a nalazi se na zapadnoj obali otoka Cresa na 378 metara visokoj litici nad morem i oko 3,5 kilometra zračne linije sjeverozapadno od Vranskog jezera. Do Lubenica se može doći prvo prateći cestu D100 (Porozina – Mali Lošinj), potom skrenuti na cestu L58093 koja vodi prema naselju Valun i na kraju, oko jednog kilometra prije Valuna, skrenuti na usku asfaltiranu nerazvrstanu cestu omeđenu suhozidima koja nakon 5 kilometara, preko naselja Mali Podol, stiže u Lubenice. Lubenice su prema popisu stanovništva iz 2011. godine imale 12 stanovnika.
Na području naselja Lubenice živi se neprekidno preko četiri tisuće godina. U okolici naselja su pronađeni tumuli iz brončanog i željeznog doba. U antici je naselje bilo dobro utvrđeno i strateški važno (u to doba jedno od četiri najvažnijih naselja na otoku Cresu, uz Osor, Cres i Beli), a do njega je vodio odvojak glavne rimske ceste (Beli – Osor) i tada je nosio naziv Hibernitia (Hladno Naselje; od latinske riječi "hibernus" što znači zimski ili hladan; vjerojatno zbog hladnog vjetra koji je ovdje čest). U srednjem je vijeku ponovno opasano zidinama te je postalo utvrđeno naselje Zubjenice (ili Ljubljenice) i sjedište župe. 1. veljače 2005. godine, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske je nominiralo naselje Lubenice za upis na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine jer je naselje „na visokoj stijeni spojeno u okolni humanizirani krajolik tako što je izgrađeno od istog materijala, što ga čini gotovo potpunim spojem umjetnih i prirodnih elemenata, dok se prirodne značajke područja ogledaju u samom nazivu grada”.
Lubenice imaju legendu o nastanku naselja koja govori da je nekada davno živio kralj koji je imao kćer. U kćer se zaljubio mladić s brda na kojem se danas nalaze Lubenice te mu je i ona uzvratila ljubav. Kralj je bio nezadovoljan njenim odabirom te ju je istjerao iz Osora. Kraljevna je otišla sa svojim voljenim i naselila se na brdu. Njeno ime je bilo Ljubica pa je po njenom imenu naselje dobilo ime Ljubenice. Talijani, pod čiju su vlast je Cres potpao 1918. godine, taj su naziv promijenili u Lubenice jer nisu mogli izgovoriti Ljubenice.
Auto smo parkirali na šljunčanom parkiralištu na samom ulazu u naselje.
Na jugu, uz parkiralište, nalazi se ruševna romanička crkva sv. Nedjelje koja je bila u sklopu nekog većeg kompleksa od kojeg se danas vide ostaci. Nisam uspio saznati da li je taj kompleks bio samostan, kaštel ili skupina objekata koji su služili za stanovanje ili gospodarstvo.
Ako se pogleda s parkirališta prema zapadu, niz liticu, može se vidjeti slikovita šljunčana uvala Sveti Ivan koja je jedna od najljepših plaža na otoku Cresu. Plaža je pristupačnija s morske strane jer se iz Lubenica spušta staza visinske razlike gotovo 380 metara (oko 45 min hoda nizbrdo). U antičko doba u uvali se nalazila vila rustika s pripadajućom lukom. Nažalost prilikom posjeta naselju Lubenice na moru je bila gusta magla tako da nismo uspjeli uživati u pogledu na uvalu Sveti Ivan. (Mala fotografija: uvala Sveti Ivan fotografirana iz Lubenice prije nekoliko godina.)
Sjeverno, uz parkiralište, nalazi se jednobrodna gotička crkva sv. Antuna Pustinjaka. Crkva ima preslicu s jednim zvonom i izgrađena u 15. stoljeću, a obnovljena je u novijoj povijesti. Poznata je po svojoj akustičnosti.
Malo dalje se nalazi zvonik župne crkve iz 18. stoljeća koji se drži uz gradsku ložu, a udaljen je tridesetak metara od župne crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije.
Dalje smo nastavili preko trga s cisternom...
...te stigli do župne crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije.
Dalje smo nastavili uskom uličicom između zbijenih kuća uglavnom iz razdoblja baroka.
Uličicom smo prošli ispred župne crkve, ispod natkrivenih lučnih prolaza i...
...stigli do vidikovca na 382 metra nadmorske visine. S tog mjesta se pruža lijep pogled na samo naselje Lubenice.
Dalje smo se spustili prema srednjovjekovnim gradskim zidinama,...
...izašli smo na sjeverna gradska vrata i...
...došli do mjesnog groblja na kojem se nalazi jednobrodna crkva sv. Stjepana iz 17. ili 18. stoljeća. Crkva na pročelju ima okrugli prozor iznad portala i preslicu za jedno zvono.
Vratili smo se nazad sve do sjevernih gradskih vrata te nastavili uličicom ravno.
Prošli smo pored crkve sv. Jakova iz 14. ili 15. stoljeća koja na pročelju iznad portala ima okrugli prozor te na vrhu mali zvonik.
Kada smo došli do trga, skrenuli smo lijevo i prošli kroz južna gradska vrata.
Dalje smo nastavili uz boćalište te stigli do šljunčanog parkirališta.