U ono vrijeme kad Isus siđe s gore i dođe k učenicima, ugleda oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim sve ono mnoštvo ugleda Isusa iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga.
A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?" Odvrati netko iz mnoštva: "Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše." On im odvrati: "O, rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!" I dovedoše ga k njemu.
Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to događa?" On reče: "Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!"
Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No, Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.
Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?" Odgovori im Isus: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom."
Kroz ovu priču o iscjeljenju ponovo nam se provlači tema Vjere u Isusa koja bi trebala biti iznad svega.
Nakon onog predivnog iskustva na Gori Tabor, Isus i nekoliko učenika su se spuštali niz goru. u podnožju ih je dočekala buka i žamor, mnoštvo ljudi i ostatak njegovih učenika. Radilo se o tome da je jedan otac doveo dijete da se iscijeli, bio je opsjednut gluhim i nijemim demonom. Međutim, učenici nisu uspjeli iscijeliti dijete.
Na ovom dijelu vidimo da se Isus ljuti. Smatra se, kao da su na neki način, učenici pomislili da su oni ti koji imaju moć da iscjeljuju, da se radi o Njima, njihovoj moći, a ne moći Duha svetoga. Zbog neispravnog pogleda na iscjeljenje, nisu mogli postići iscjeljenje djeteta.
Zatim dovode dijete Isusu. Otac kaže da je takav od djetinjstva. Moli Isusa da napravi nešto ako može.
Tada Isus ponovo odgovara na oštar način, i izgovara rečenicu koja nas sve treba podsjećati na vjeru: Ako možeš? Sve je moguće onom koji vjeruje!
I odgovor oca kojemu je ljubav prema djetetu otvorila srce: Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!
Naravno da imamo situacije u životu kada sumnjamo. No ni tada ne smijemo gubiti vjeru. Tada molimo Boga za jaču vjeru. Jer i vjera sama je dar od Boga.
Pomozi mojoj nevjeri!
Sve je moguće onome tko vjeruje!
Woow!
Kasnije, u privatnosti, učenici su pitali Isusa kako to da oni nisu uspjeli iscijeliti dijete. I ono što im on odgovara je da se takvo iscjeljenje može dogoditi samo uz post i molitvu.
Također znamo da je Isus proveo duge sate, pa i dane u postu i molitvi prije nego što je krenuo u djelovanje.