Nista drugo. Ni ona sitna, jednostavna rijec velikog znacenja: hvala. Hvala za sve one dane kada se od jutra do mraka osobni zivot ostavljao negdje postrance, kada se osmijeh razvlacio za sva nepoznata lica iako tebi nije bilo do osmijeha. Hvala za onaj sto i jedan posto sebe koji si davao, a koji nikada nije bio uzvracen ni jednom obicnom rjecju. Robovlasnistvo je stvarno i postoji. I ti si dio njega. Svaki puta kada ostanes deset minuta duze, a ne upises ih u prekovremene. Tih istih deset minuta jednoga ce dana biti od velikog znacenja. Jednoga ces dana htjeti dati sve za deset minuta. Sa nekime, za nesto ili negdje. Svaki puta kada budes primoran prebaciti termin kod doktora jer tvoja molba nije naisla na odobrenje druge strane. Ugovor izmedu dvoje ljudi ne znaci da jedna osoba ima vlast nad drugom. Obje strane moraju biti zadovoljne da bi ugovor trajao. Ne posjedujes me, a buduci da me ni ne cijenis, svoje vrijeme, trud i rad poklanjati cu onome tko ce ga cijeniti.
“Ti si luda! Pustila si lovu?” Lova ne znaci nista. Respekt znaci. Ono sta netko naziva luksuzom u danasnje vrijeme. Ma nije to luksuz. To je ono osnovno sto ili imas ili nemas. To je ljudskost, minimalizam. To je kultura.
Hvala, sretno, bok!
Post je objavljen 30.03.2022. u 18:30 sati.