Današnje Evanđelje četvrte korizmene nedjelje donosi nam dobro poznatu priču o razmetnome sinu, milosrdnom ocu i poslušnom, ali zavidnom prvijencu.
Poruka je svevremenska.
Koliko smo puta čuli kako se ljudi pozivaju na Božje milosrđe, te smatraju da on bezgranično oprašta, a zaboravljaju da je razmetni sin priznao svoju nedostojnost i zavrijedio očevo oproštenje.
Slobodni smo čak i Bogu reći NE i tako vrata svoga srca zatvoriti njegovu svjetlu.
Kad nas snađu nevolje pitamo se ZAŠTO a zaboravljamo da one većinom proizlaze iz našeg nepoštovanja prirodnih i moralnih zakona. Ne govorim o bolestima kojima ne znamo uzrok, ali neke bismo mogli izbjeći odgovornim ponašanjem.
Krojimo svoja pravila praveći se pametnijima od Boga.
Odlutali sin je shvatio da se sam doveo u nezavidan položaj, prihvatio najveću pokoru, a to je proganjanje savjesti, te se odlučio vratiti u kuću oca, koji ga je dočekao raširenih ruku.
Stariji "ispravni" i moralno "nadmoćni" brat smatra da mu otac duguje zahvalnost, a zaboravlja da je sve te godine uživao sigurnost i obilje očeva doma.
Izjedala ga je zavist i želja da njegova ispravnost pobere udivljenje.
Ne sudite da ne budete suđeni, Isusov je nauk, jer samo on pozna tajne ljudske duše.
Sve grijehe Bog oprašta onima koji se iskreno kaju, ako svoja srca otvore iznutra.
Za to je korizma najbolja prigoda.
Post je objavljen 27.03.2022. u 13:39 sati.