Plašt svijeta beslovjesno viori a njegovi skuti griju ljudsku grehotu.
Ovo je vrijeme sporog duhovnog punjenja i brzog, često eksplozivnog, pražnjenja. Strpljenje iscuri brzo poput baterije uređaja kojim smo konektovani u život (ako se to tako zove).
Jesmo li samo prizemljari puni tlapnje u klonuću snage civilizacije ili smo bar malo i nebesnici koji bi se oduprli njenoj pomirljivosti sa sopstvenim slabostima i podaništvu vlastodržackim ambicijama?
Post je objavljen 23.03.2022. u 16:39 sati.