Profesor Tonči Matulić navodi da „iz kršćanske perspektive bol i patnja imaju posebno mjesto u Božjem spasiteljskom planu. Trpljenje je samo po sebi iskustvo zla, ali Krist je od njega učinio najčvršći temelj konačnoga dobra vječnoga spasenja. Strpljivo prihvaćanje boli i patnje nije samo znak vjernosti Kristu, nego i znak solidarnosti s Kristom, patnikom. U bolovima i patnjama, sjedinjujemo se s Kristovom otkupiteljskom žrtvom koju je on prinio svome Ocu.“