Gledam na fejsu video, bakica od kojih 80tak godina se rasplesala na plaži, sama, vidi se koliko gušta u muzici, a svira ova gore pjesma. Čini se da nema niti jedne brige na ovome svijetu, a nije ni čudno...ta je vjerojatno svoje već proživjela...a sve ovo sad je bonus. Pa zašto ne i plesati pred svima, kad već može...
Ono što sam se zapitala je...što će od ovoga svega tada uopće biti bitno? Jedan od perioda u životu kad nisi radila? Zbilja? Dok ipak imaš nešto novaca, potporu kakvu nisi ni očekivala i krov nad glavom? Misliš da će zbilja biti bitno? Rekla bih da ipak neće. To je samo period, neće trajati dovjeka. I ako je vjerovati ljudima koji su navodno od riječi...onda će i taj obećani posao doći. Da, nije došao odmah, no ponekad život trenira strpljenje...počesto možda kod onih učenika kojima taj pojam nikako ne ide u glavu...nećemo sad imenovati, je li?
Hoće li tada biti bitnije ono malo vjenčanje samo s obitelji...nakon kojeg su ostale fotografije na kojima se vidi pogled pun odanosti i sreće... ili jutarnje ispijanje kava u krevetu, kava koje ti je naravno donio...dok se nasmijavate, gradeći sve više neki samo svoj riječnik, sladak i smiješan, krajnje djetinjast...
Hoće li biti bitni poslovi koje smo radili...ili drage životinjice koje su nam spavale kraj nogu?
Hoće li biti bitno koliko smo zaradili...ili koliko smo dana zapamtili tamo negdje na obali mora dok šećemo u suton?
Hoće li biti bitno koliko smo vremena proveli u uredu...ili koliko smo nedjelja proveli na brdima?
Zašto se ponekad toliko jako koncentriramo na onu jednu stvar koja nam nedostaje da zaboravimo na sve one koje su tu...i na mjestu...i gotovo savršene? Mislim da uopće nisu loše one ideje sa dnevnicima zahvalnosti...ili samo podsjetnikom da nabrojimo svaki dan nekoliko stvari na kojima smo zahvalni. Promijene nam pogled i maknu fokus s nečega što nam nedostaje na sve ono što imamo. A često imamo puno a da toga nismo ni svjesni.
Post je objavljen 22.03.2022. u 18:35 sati.