Marketing
ISCIJELJENJE ŽENE KOJA JE KRVARILA
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena." I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'" A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!"
Nakon što je oslobodio čovjeka od mnoštva demona, Isus se vraća na drugu stranu jezera. Dočekuje ga čovjek Jair, jedan od vodećih u židovskoj zajednici u tome mjestu, i moli ga da iscijeli njegovu dvanaestogodišnju djevojčicu, koja je na samrti. Naravno, kasnije ju je iscijelio, ali to je druga priča o kojoj ću neki drugi put. Na putu prema Jairovoj kući, mnoštvo ljudi se je guralo oko Isusa. U tome mnoštvu bila je i žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja.
Što možemo pretpostaviti o toj ženi? Najprije, izopćena je od obitelji i od društva jer je zbog dugogodišnjeg krvarenja bila nečista, bila je stigmatizirana. Živjela je usamljeno, izolirano, bez obitelji, bez muža, djece, prijatelja. Gubila je krv, a krv je naša vitalnost, život. Sve što je materijalno imala, potrošila je na liječnike, no ništa joj nije pomoglo.
Nakon što je čula za Isusova iscjeljenja pokušala mu se i ona približiti, no veliko mnoštvo je bilo oko njega. I pomislila je sa dubokom vjerom: Kad bih mu samo dotaknula haljine, sigurno bih ozdravila. I tako se dogodilo. Čim ga je dotaknula, žena je u trenutku osjetila da je iscjeljenja. Međutim, i Isus je odmah osjetio da je iz njega izašla iscjeljujuća energija. I pita, na čuđenje njegovih učenika, tko ga je dotaknuo.
Naravno da je znao (On sve zna), ali Isus je želio da se ta žena pokaže, da se uzdigne iz mnoštva, da je svi vide, da nije nepoznata, da nije beznačajna, da ju je njezina vjera spasila.
Nakon što se je pokazala, obratio joj se sa „Kćeri“, smireno i sa ljubavlju, kao otac svojoj ljubljenoj kćeri. Biti kćer naš je temeljni, prvi identitet. Tek kasnije si zaručnica, žena…ali ona zbog krvarenja nije mogla ni to biti.
Ona koju su svi odbacili jer je nečista, i društvo i obitelj, sa ljubavlju ju je nazvao „Kćeri“. Njegove riječi su riječi ljubavi, nježnosti i prihvaćanja i nazvavši je tako, izliječio je njezinu usamljenu dušu. Jer osim što je bolovala od krvarenja, bila je usamljena, u strahu od boli, od bolesti, tjeskobna.
Ovo je zapravo priča o iscjeljenju duše.
Kad ju je prihvatio, dao joj je mir. Susret sa Isusom mijenja čovjeka.
Svi smo se ponekad osjećali ranjivi, možda i krvarili, odbačeni, neshvaćeni od bližnjih. Iz ove priče shvaćam da je ozdravljenje usredotočeno na moje Srce (na moje negativne misli, neraspoloženje), a Isus mi pomaže da rastem u ljubavi.
Lijek je vjera u Njegovu duboku ljubav koja nam daje osjećaj vrijednosti. Nismo beznačajni.
„Tvoja te vjera spasila“.
Post je objavljen 22.03.2022. u 17:47 sati.