Sunce nad pućinom... u kapima se zrcale slike… djetinjstvo, mladost, zrelost... susret na rondou vremena... prekinut je put tmine… dotaknut neuhvatljivim lahorom sudbine... vrtloži se osjećanje u svojoj stalnosti… izranja iz vrelišta vrtnje… širi se… ispunja praznine… trenutak blješti ljepotom…
Pamtim porinuće u virovitost budnosti… sjećam se svih pitanja koja nisam izgovorila… znatiželja je bila zadovoljena titrajima nutrine… tišinom poruka u bujici želja… na obali si stajao ti uronjen u davno snoviđenje… to nije bilo sjećanje… bila je stvarnost utkana u tkivo trenutka… uzbuđenje kao svjedočanstvo događanja… početak nečega čemu nisam darovala ime… bezimenost se pretakala u stanje.
dogodio se život… otpočela je priča... izranja iz jezika nutrine i isprepliće se u govor svakodnevice… vjekuje u tišini neizrecivosti i stoluje u ehu izrećenog…
jesmo li stigli na kraj vremena?...
zar je to važno?...
osjećam te kao moć ovog titraja koji ne poznaje sutra… kao ono nedohvatno htijenje odlaženja u nepoznato… jučer zgusnuto u omamljujuću želju za otkrivanjem novoga.
Proljeće u dolasku, Vesna daruje dašak prisnosti,
u zraku lahor blizine i bljesak bijele svjetlosti,
lux primus, odmakom u vremenu,
očima postaje vidljiv.
tu smo… ti i ja u titraju eonskog trajanja… u treptaju zjenice univerzuma… u fokusu ljepote…
Dijana Jelčić
fotografije otoka... Jasna Marcelić
Post je objavljen 19.03.2022. u 19:09 sati.