Pregled posta

GLAD U MOLDAVIJI

Htio sam reći par riječi oko te gladi u Moldaviji o kojoj se toliko danas govori u hrvatskim javnim glasilima. Bila je nedavno i jedna emisija na Hrvatskoj televiziji gdje je govorila svjedokinja tih događaja, a danas visoki službenik moldovske države pa je navela da su postojale tisuće postradalih od gladi i da su ljudi od gladi jeli svoju djecu. Pa jest malo taj dokument nestvaran, ukoliko imamo na umu jednu klasičnu tvrdnju primitivnog antikomunizma kod nas da su pod komunističkom vlašću u Sovjetskom Savezu ljudi dospijevali do stadija kanibalizma, da čovjek pukne od smijeha.

Tako se svojevremeno i o Sjevernoj Koreji govorilo kod nas kao o kanibalističkom poretku ravnom onom u australazijskom regionu i onda bi proizilazilo da je pola svijeta koji je imao socijalistički poredak i komunističku vlast, a to je bila socijalna i politička stvarnost zemalja koje su pripadale istočnom vojnom bloku, dakle, da su to bila kanibalistička društva s isto tako primitivnom socijalnom organizacijom i primitivnom kulturom nešto kao domorodačka plemena koja nisu sposobna za deduktivno mišljenje.

Meni se danas čini da oni Ruse samo mogu sanjati, njihovu kulturu, njihovu filozofiju, njihov jezik, njihovu povijest, poslijeratnu socijalističku organizaciju gdje su svi ljudi bili jednaki i ravnopravni i na koncu slobodni u državi koja je proklamirala bratstvo naroda, jezički i kulturni pluralizam i jednakost ljudi pred zakonom i u ekonomskoj sferi, ali je istina da je postojala velika glad u Rusiji 1946. i 1947. koja je odnijela sa sobom negdje oko 100 tisuća ljudi moldavijske SSR. Drugi dijelovi Sovjetskog Saveza i to u SFRS Rusiji i Bjeloruskoj SSR imali su negdje oko 500 tisuća preminulih. Što se Moldavije tiče bilo je registirano negdje oko 300 tisuća slučajeva distrofije, a distrofija je skup patoloških promjena na nekom organu, tkivu ili sustavu, obično izazvan poremećajem u mijeni tvari ili u prehrani ili oštećenjima pa se organ ili tkivo smanje. Bilo je, dakle, mnogo slučajeva neuhranjenosti posebno djece, dok je izuzetno visoka stopa smrtnosti bila među tek novorođenom djecom, a distrofija dojenčadi predstavlja teži kronični poremećaj u tjelesnom napredovanju dojenčeta obično uzrokovan nedovoljnim ili neprimjerenim unosom hrane, ali i opetovanim infekcijama ili prirođenim manama nekih sustava. Dakle, sve je to bilo prouzrokovano gladi u Sovjetskom Savezu sa godinama 1946. i 1947.

Postoji nekoliko kardinalnih razloga za pojavu gladi u Sovjetskom Savezu tih godina koje nikako ne odgovaraju ovoj slici da je o ruskom poretku bilo riječi kao o kanibalističkom sustavu gdje su ljudi jeli svoju vlastitu djecu. To je stvaranje jedne karikature o socijalizmu, a daleko je, jako daleko od istine o ovim događajima. Kao prvo to su ratne prilike Drugog svjetskog rata koji je netom bio zaključen porazom svjetskog fašizma, a koji je rezultirao nevjerojatnim razaranjem ruske infrastrukture, posebno poljoprivrede i to u zapadnim dijelovima SSSR kao također i milijunskim žrtvama u vremenu Velikog otačestvenog rata u sovjetskoj Rusiji. Posebno, težina poslijeratnih okolnosti koja je bila prouzročila manjkove hrane, a koja je trajala od 1945. do ljeta 1946.

Drugi razlog bila je velika suša koja je značila propast za ionako oslabljenu rusku poljoprivredu tako da je prinos sa zemlje bio daleko, daleko manji, nego prethodnih godina. Tako se računa da je ova suša bila najveća do one iz 1981. i konačno dolaze propusti sovjetske vlasti i rukovodećeg kadra koje je proklamiralo urgentnu agrarnu i ekonomsku reformu, ali je reduciralo vladine subvencije poljoprivrednom sektoru istovremeno s rastom cijena hrane i poljoprivrednih proizvoda. Konačno, kako bi se izbjegla globalna i europska slabost nakon Drugog svjetskog rata, Sovjetski Savez i njegova vlada nastavili su s izvozom poljoprivrednih proizvoda. Isto tako i ja Rusima skidam kapu, oni su otklonili mogućnost traženja internacionalne pomoći za svoju oslabljenu ekonomiju, a posebno, za poljoprivredu.

Međutim, Rusi nisu imali samo ovu glad 1946. i 1947. Imali su glad i 1921. i 1922 neposredno nakon ruske Oktobarske revolucije pa onda 1932. i 1933. za vrijeme trajanja velike svjetske ekonomske krize i depresije koja je istovremeno koincidirala sa procesom kolektivizacije ruskoga sela i ovu 1946 i 1947. i to je jedan apsurd na kojeg je dobro upozorila svedokinja događaja u Moldaviji da je ruska vlast nastavila s izvozom poljoprivrednih proizvoda, dok je narod ostao gladan, jer na koncu ispada da je Europa, a Moldavija i danas tu izvozi svoje žito i pšenicu, jela kruh i pšenicu na tisućama mrtve moldavske i ruske djece. Da čovjek pukne od smijeha! Znači, teško bismo ovu glad mogli nazvati Staljinovim genocidom, nego je istina malo drugačija, a ta je da kapitalistički Zapad nikada u ruskom slučaju nije vidio ljude, nego jednu permanentnu opasnost za političko i ekonomsko ustrojstvo europskih država i Amerike.

Tako ja čitam na jednom sajtu Stanford school of humanities and sciences

https://sgs.stanford.edu/events/moldavian-holodomor-great-famine-soviet-moldova-1946-1947

„The mass famine in Soviet Moldavia in 1946-47 is one of the least known episodes of state terror under Stalin. It took the life of at least 123,000 persons which made about 5% of the entire population of MSSR and thus the excess deaths proportionally to the total population was 5 times higher than in Ukraine and 11 times than in Russia in the same period. Among the explanations of these huge discrepancies is that the greatest part of MSSR (Bessarabia) was not yet collectivized, it was a borderland republic and part of the former Nazi Germany’s ally – Romania, and the local elites were more servile to the Center than the Ukrainian ones. At the same time, the famine in Moldavia and at the all-Union level as well was triggered by decisions taken in Moscow by Stalin personally as he was well-informed about the real situation before and during the famine erupted (Chisinau-based archives and Moscow ones – the latter accessed through Hoover Institution archives – testifies for that). While acknowledging the assistance that Soviet regime accorded to Soviet Moldavia to fight the famine, the high death toll that nevertheless resulted raises serious questions as to the intentions of the Soviets in the former Romanian province of Bessarabia. In conclusion, the author supports the idea that the famine of 1946-47 in Soviet Moldavia in particular and in Soviet Ukraine and Russia as well was another of Stalin’s genocides.“

Međutim, tu nitko ne spominje poslijeratnu sovjetsku politiku prema Moldaviji. Tako je na primjer '70.-tih i '80.-tih godina Moldavijska SSR dobila izuzetne dotacije iz budžeta Saveza za razvoj industrije i znanstvenih objekata. Tako je 1971. usvojena odluka „O mjerama za daljnji razvoj Kisineva“ koja je predstavljala sumu od jedne milijarde sovjetskih rubalja što je približno 7 milijardi USA $ iz 2018., ali je istovremeno potpomagala promoviranju moldavijskog etničkog identiteta koji se razlikuje o rumunjskog. Kako bi se oni razlikovali tijekom sovjetskog perioda, moldovski jezik je bio pisan ćiriličnim alfabetom u razlici spram rumunjskog jezika koji je bio od 1860. pisan na latinici. Situacija se u tom pogledu mijenjala s ruskom politikom glasnosti i perestojke kad je osnovan Demokratski pokret Moldove koji je kasnije postao nacionalistički Narodni front Moldove 1989. koji je gurao Moldaviju prema nezavisnosti i taj je pokret prisilio autoritete Moldavijske SSR da usvoje zakon o jeziku 31.08.1989. kojim se proklamira moldavijski jezik pisan latiničnim pismom kao državni jezik Moldovske SSR. Tada je govoreno o identitetu moldavijskog jezika s rumunjskim. Da čovjek pukne od smijeha! Pa što reći, nego da ta nova stvarnost u Moldaviji nije donjela željene rezultate. Ljudi su u novoj vlasti mislili da neće više biti gladi, nego da će zemljom teći med i mlijeko, a vidimo kako teče med i mlijeko u države koja se smatra jednom od najsiromašnijih zemalja suvremene Europe. Tu je ona kao naša Bosna ili kao suvremena Srbija.

Post je objavljen 19.03.2022. u 02:18 sati.