U Isusu Kristu nam postaje jasno da se Bog odnosi prema ljudskoj patnji onako kako mi ne bismo očekivali. Bog ne želi niti treba patnju, ali je ni ne uklanja ili sprečava nadmoćno kako bismo mi htjeli, nego sam preuzima patnju na sebe. Jedini plauzibilni odgovor na pitanje zašto se tako Bog ponaša, jest objava Njegove ljubavi, koja u patnji pokazuje svu svoju neizmjernu dubinu i širinu. Isus Krist je najradikalniji izraz Božje „supatničke ljubavi“ prema čovjeku. „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da ne umre ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.“ (Iv 3,16) Bog daje svoga Sina, koji će oslobođenje od zla i patnje izvršiti svojim vlastitim trpljenjem, koje vodi u smrt. (Gisbert Greshake)