Smatra se da se ovo dogodilo u mjestu zvanom Kursi, i o tome sam malo pisala ovdje. KURSI
U ono vrijeme stigoše Isus i učenici na onu stranu mora, u kraj gerazenski. Čim Isus iziđe iz lađe odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.
Kad izdaleka opazi Isusa dotrči i pokloni mu se, a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!" Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!" Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!" I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.
A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!" I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se. A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. Tada stanu moliti Isusa da ode iz njihova kraja.
Kad je ulazio u lađu onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. No, on mu ne dopusti nego mu reče: "Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao." On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.
Ovo mi je jedna od ljepših lekcija Isusovih iscjeljenja.
Priča započinje još prethodnog dana kada je Isus poučavao mnoštvo, a ljudi je bilo toliko puno da je morao ući u barku i iz barke je propovjedao. Navečer, kad je završio propovjedi, odjednom je zatražio od svojih učenika da otplove na drugu stranu. Pratilo ih je još nekoliko brodića. Odjednom se dignula oluja, učenici su se uplašili, no on je uspio smiriti oluju i svoje učenike. Kod smirivanja oluje lekcija je bila da njihov pogled mora biti usmjeren na Isusa, na vjeru, a ne na oluju (vanjske okolnosti).
Smiriti oluju…kao da je to bio uvod u slijedeći događaj. Jer pred jutro stižu na drugu stranu, i ususret im je odmah dotrčao opsjednuti čovjek. Ta druga strana, bilo je područje Dekapolisa, pogansko područje, mjesto od deset gradova. Pitam se, kakav je poriv Isus odjednom dobio dan prije, kako je znao, da je tamo taj jedan, nesretan, opsjednuti čovjek?
Nesretnog čovjeka svi su izbjegavali, bio je divlji, pokušali su ga i lancima vezati, ali je sve pokidao. Živio je sam u pećinama/grobnicama, odbačen od drugih ljudi, i stalno se čulo njegovo vikanje, plač, i samoozlijeđivanje.
Koliko je nas koji izvana izgledamo normalno, ali zapravo živimo u svojim malim pećinama/grobnicama, plačemo jer nas boli, samoranjavamo se na ovaj ili onaj način, osjećamo se vezani lancima, osjećamo se usamljeni i neshvaćeni, osjećamo nekakav pritisak, a ne znamo kako se toga osloboditi…Koliko nas koji imaju takve nekakve osjećaje, požele da mogu biti iscijeljeni, a ne znaju kako.
Isus je došao do čovjeka i upitao ga je: „Kako ti je ime?“
Isus je vidio iza te demonske nečistoće, bez obzira što je sam demon odgovorio da se zovu Legija jer ih ima mnogo.
Kako ti je ime? Tko si ti zapravo, Ti, čisti ti? Tvoja ljepota iza svih ovih identifikacija koju smo si sami nalijepili, ili koje nam je društvo ili naši bližnji nalijepili?
Ovo je zapravo priča o oslobođenju.
Isus je potjerao demone u svinje, koje su jurnule u more i podavile se. Zamislite tu silu, to krdo od dvije tisuće svinja kako juri niz padinu u more!!!
Zamislite zaprepaštene svinjare koji su gledali taj prizor! Ne, nije ih Isus ubio, nego demoni koji su tražili da ih Isus pošalje u njih. Svinjari su pohitali u grad i svima ispričali što se dogodilo. Zatim su ljudi počeli dolaziti da vide čudotvorca i opsjednutog čovjeka. Ali opsjednuti čovjek je sada sasvim smireno sjedio do Isusa i njegovih učenika, odjeven, razgovarao, neprepoznatljiva druga osoba. Ispunjen mirom, iscijeljen, zdrav.
Nakon svih onih napetosti koje je osjećao, sa kojima se bespomoćno borio, sada sjedi u miru. Woow!
No, ljude je to prestrašilo. Baš kao i uvijek kada se susreću sa nečim što ne razumiju. A da ne govorimo i o financijskoj šteti koju su doživjeli svinjari. I zamolili su Isusa da napusti njihov kraj.
Čovjek koji je bio opsjednut želio je nastaviti putovanje sa Isusom.
Međutim, i ovdje se događa jedna tako divna stvar. Isus je znao da ovom čovjeku treba misija u životu. I ne uzima ga sa sobom, niti mu brani da ljudima govori o čudima, nego baš naprotiv, šalje ga nazad u njegov poganski grad, među njegove ljude, neka govori o svojem iskustvu i o svemu što je osjećao i shvatio u ovo vrlo kratko vrijeme koje je proveo sa Isusom.
Danas znamo da područje koje se nekad zvalo Dekapolis i koje je bilo pogansko, rimsko, da je to područje u kojemu se rascvjetalo kršćanstvo.
Želim vjerovati da je taj „opsjednuti“ čovjek, kojega je Isus iscijelio, ostvario svoju misiju i pridonio širenju kršćanstva i ljubavi na tom području.