Majčica Zemlja je trenutačno nastanjena s oko osam milijardi ljudi. I od tih osam milijardi, baš svaku osobu je rodila žena, niti jedan muškarac (jedino se tu i tamo neki onesvijestio ako je odlučio biti 'podrška' pri porođaju).
Osam milijardi žena, i niti jedan muškarac, odlučile su devet mjeseci u svojoj utrobi stvarati novi život i zbog njega trpjeti: bolove u leđima, natečenost ruku i nogu, tešku pokretljivost, mučnine i povraćanje, te riskirati: preeklampsiju, gestacijski dijabetes, i umiranje od komplikacija izazvanih ektopičnom trudnoćom...
Svaku od tih osam milijardi beba žene su rađale satima i u mukama. Mnoge od njih nose 'carski rez' i mnogima se njihovo tijelo dugo oporavljalo nakon poroda. Vremena treba i da bi se jednom bez boli i paničnog straha od velike nužde otišlo na WC, a dosta njih ipak nije uspjelo izdržati nenormalne bolove izazvane mastitisom, tj.upalom dojki, pa su bile prisiljene odustati od dojenja (kako u svoja četiri zida, tako i u javnosti). Od 10-15% žena koje su patile i od poslijeporođajne depresije ima i onih koje nisu uspjele...
Ostatak žena koje su se uspjele psihički oporaviti, ali ne u potpunosti i fizički, tj. nikada nisu uspjele vratiti kilažu/vitkost od prije poroda, trpe uvrede tipa - debela, mlohava krava, i sl... ali to je zanemarivo u odnosu na sve drugo.
Osam milijardi žena, i niti jedan muškarac, prošle su taj proces stvaranja života, pa se onda nastavile danonoćno iscrpljivati brigom oko malih beba, i u konačnici - cijeloživotnom brigom za svoju odraslu djecu.
Meni bliska osoba je svojevremeno odbila liječničku preporuku (zato što je istovremeno s bebom rastao i veliki tumor) za uklanjanje svoje tek začete bebe. Prihvatila je rizik, i teškom mukom (ali ipak) iznijela šest mjeseci trudnoće.... i sada je i ta beba jedna od onih osam milijardi rođenih.
Nisam baš dobra sa statistikama (a Marival neće pomoći :I) pa ne znam koliko je u svijetu godišnje nasilnih smrti, jedino da ih je u Hrvatskoj u 2020-toj bilo 39. Polovica otpada na žene koje je usmrtio njihov partner, a u drugoj polovici je broj žena ubojica zanemariv u odnosu na muškarce ubojice.
Kako kod nas, tako i u ostatku svijeta, gdje je nasilnih smrti i puno više (aj samo pokušajte zamisliti...). Hrvatska je ipak jedna od najsigurnijih zemalja, je li.
I tako onda, čak i ako zanemarimo ratove koje izazivaju, i gdje se također mlate i ubijaju isključivo muškarci (broj žena ponovno zanemariv), dolazimo do zaključka kako su muškarci ubojice djece... nekadašnjih beba koje su osam milijardi žena, i niti jedan muškarac, u mukama donosile na svijet, davale živote i brinule se za njih.
I onda ja jučer s nevjericom slušam kako neki maloumnik u Saboru, inkvizitorskim metodama, donosi zaključak kako su žene koje traže da se u ono u što se one razumiju, što znaju, što jesu i što žive, ne miješaju budale, zapravo prikriveni monstrumi koji samo čekaju kako bi ubile koje dijete.
Istina, nije prvi put da ovako nešto čujem, ali nije isto tako nešto čuti na ulici, ili na blogu, gdje kao da je svakome zadatak prosuti se najbolje što umije... i čuti tako nešto u Saboru.
Zar ne postoji nekakav zakon koji bi takvim budalama zabranio prilazak mjestima gdje se zakoni donose? Mogao bi ih netko shvatiti ozbiljno.
Ili, ne znam... možda sam ipak ja sve preozbiljno/pogrešno shvatila. Možda je to jučer što sam ja slušala bilo tek natjecanje za Mister World?
Post je objavljen 10.03.2022. u 12:10 sati.