Posveta u ovoj lijepoj knjizi je: „Jutro je, plešemo u ritmu tišine koji postaje dah, zatim zahvalnost i napokon ljubav.“ Monia Pin
Alemka Brazzoduro
O AUTORICI
Rođena sam 17.02.1954. u Rijeci (Sušak). Nakon 42 godine kao član Opernog zbora Hrvatskog narodnog kazališta „Ivana pl. Zajca“, otišla sam u mirovinu od 01.03.2018.
Prve stihove sam napisala kao 16 godišnja djevojka lebdeći u oblacima zanesena prvom ljubavi. Nakon puno godina životnog iskustva pronašla sam svoj osobni izričaj u pisanoj riječi. Dušom i srcem ispisala sam stihove uvjerena u postojanje Ljubavi koja je izvor života, sreće, zadovoljstva i blaženstva.
Svi smo mi Božja djeca i vođena izrekom “Kad je tuđa sreća tvoja sreća, to je prava ljubav.“, ispisala sam stihove o njenoj moći, jer smo stvoreni iz Ljubavi, da širimo Ljubav kao što je to navedeno i u mojim knjigama „Čežnja“ i „Jesen života“, a i u ovoj trećoj zbirci poezije „Sunce moje duše“.
Ne znam je li dovoljno reći hvala svima koji su mi do sada pomogli u izdavanju moje tri zbirke poezije, ali kad se srcem piše, Duša uvijek ima nešto za reći.
Hvala svima od srca,
Alemka Bazzduro, pjesnikinja
SUNCE MOJE DUŠE
Kolike noći sam probdjela
izvirujući kroz prozor
u prazninu stvarnosti!
Vrištala mi je duša umorna
brojala sam uzdahe njene
i sanjarila sam budna
zaustavljajući kazaljke sata,
da ne prate
slapove slane.
Ležala sam
u naručju sudbine
milujući suze turobne,
udahnula sam mir
želeći dočarati ljepotu
mirisa usnulog života.
U praznini slutnji
odjednom ti,
sunce moje duše!
Žuboriš kao potočić
i šumiš kao usnulo more
svjetlom i toplinom
i kao sunce
ogrijao si me
pripadanjem koje traje
sve dok ljubav se daje.
Tijelo mi opet drhti,
usne spojene
u nedostajanju
i u nevjerovanju,
da pripadamo
jedno drugome.
Ti, sunce moje duše,
izliječio si dušu moju
koja sad ne plače,
već sjaji izgarajući
od ljubavi čiste.
„SUNCE MOJE DUŠE“ ALEMKE BRAZZODURO
Kad riječi zaplešu svoj zanosni ples virtuozno lebdeći na usnama pjesnika, a moćno pero zabilježi njihove titraje, nastaje nešto lijepo, istinito, plemenito, dobro, nastaje ono što čovjek stvori svojom maštom, da oslika svijet i opiše ljubavne čežnje u očitovanju duše koja opaža svijet najnježnijim osjećajima srca, a tako svoju poeziju piše pjesnikinja Alemka Brazzoduro.
Iz dubine srca izvire čisti izvor ljekovitog sadržaja, čas hladno osvježavajućeg, čas toplo okrepljujućeg. Njena treća knjiga pjesama „Sunce moje duše“, grije toplo nježno, poletno, istinito, životno i uzbuđuje sva čula. Dok pažljivo čitam njene pjesme koje nose jasnu poruku proživljenih iskustava, miriše mi ljubav miomirisom najljepšeg cvijeta, osjećam značenje riječi kao sočnu hranu svom umu, dodirujem cijelim svojim bitkom ljubavne događaje koje iskreno opisuje, slušam odjek stihova u prostranstvima duše i vidim svijet njenim očima bistrog pogleda.
U njenoj pjesmi „Učinilo mi se“ plešu stihovi koji potvrđuju moj unutarnji uvid subjektivnog promatrača.
„Učinilo mi se ili nije
kao da neka mila ruka
na grudima udara ritam
ljubavne etide
sve bolje i bolje,
skoro pa savršeno je?“
Meni se nije učinila skrivena tuga u stihovima niti mi se učinila nedosanjana sreća i osujećena ljubavna priča zvana čežnja za istinskim osjećajem punine u srcu i osjećajem u duši. Alemkine pjesme imaju posebnu notu nostalgije za prohujalim vremenom ovjenčanim gorko-slatkim iskustvima nevoljene i voljene žene.
U pjesmi „Igra sudbine“ oslikava se čežnja za drugačijim i poželjnijim životnim iskustvima koji u sebi nose poštenje, privrženost, savjest, požrtvovnost i podršku u trenucima koji život znače.
„Čeznutljivo se gledam
kao da tečem i žuborim,
a srce me bodri da se borim
makar snovima
i da vrijedilo je ljubavi
svaku moju pokoru.“
Vrijedilo je ljubiti i biti ljubljen svim osjećajem srca i kao zarobljena ptica u krletci duše skupiti bisere suza u tuzi nedostatka slobode i osmijehu sreće u srcu ovjenčanom umilnom pjesmom melodičnih stihova ogrijanim toplinom pomirene duše.
U stihovima ove lijepe knjige pjesama Alemke Brazzoduro „Sunce moje duše“ pjesnikinja nam je velikodušno ispovijedila dugo čuvane tajne i olakšala nama koji još nismo tako slobodno otvorili svoje srce za dijeljenje naših istina i osvijetlila je put, da se poistovjetimo s iskustvima koja nam je lako prepoznati kao naša vlastita.
Čestitam Alemki Brazzoduro na trećoj knjizi pjesama i zahvaljujem joj što sam dobila još jednu priliku, da među prvim čitateljima pročitam i upijem ove divne stihove koje sa ljubavlju preporučujem kao pitko štivo koje umiruje i potiče na duboko promišljanje života u njegovoj biti.