Virtualni i stvarni svijet prepun je cvijeća i lijepih želja za današnji Dan žena.
Svjesna da moja čestitka neće stići do nje, ja ću svejedno čestitati Dan žena jednoj posebnoj ženi. Zove se Julija Piseckaja. Ja bih je nazvala Majka Hrabrost. Ona je svog jedanaestogodišnjeg sina utrpala na vlak za Slovačku, sa brojem telefona napisanim na ručici. Ne znam jeste li uopće svjesni koliko za to treba imati snage i hrabrosti? Ona je ostala u Ukrajini jer ima bolesnu majku i ne može je ostaviti. Svog sina je maknula odande jer žive u blizini nuklearke Zaporižje. Ne mogu i ne usuđujem se ni pomišljati kako se osjećala dok je ulazio u vlak. Kakve su joj misli prolazile glavom. Kakvo je olakšanje osjetila kad je saznala da je sretno stigao.
Sumnjam da je danas dobila cvijeće ili bombonjeru, ili bilo kakav maleni znak pažnje. Baš zato njoj želim reći - sretan ti Dan žena. Ona je živi, hodajući dokaz što je sve žena u stanju učiniti i kakvu snagu i hrabrost ima u sebi.
Nije jednostavno biti žena. Nisu ni sve žene iste. Ali jakim, hrabrim ženama poput Julije mogu reći samo - naklon do poda. Žene poput nje uistinu zaslužuju da im svaki dan bude Dan žena.
U mojim je očima velika poput diva.
Post je objavljen 08.03.2022. u 20:44 sati.