Kuhanje je nešto vrlo kreativno, a svaki skuhani obrok, unatoč znanju i rutini može ispasti drugačije od očekivanja.
Skupljam i kuharice.
Imam ih popriličan broj i to uz domaće kuharice imam i izbor recepata najboljih svjetskih kuhinja.
Ali to nije ništa u odnosu na gosp. Zlatka Puntijara koji ima najveću zbirku kuharica u Europi.Ima 3.000 kuharica i 2.000 zapisa starih recepata. Najvrednija mu je bečka kuharica, tiskana oko 1900 g. veličine 2x2 cm sa 100 recepata.
Gosp.Zlatko je vlasnik restorana “Puntijar” koji u Zagrebu ima stoljetnu tradiciju i sada se nalazi u podsljemenskoj zoni. Uz restoran ima i muzej kuharica. Muzej ima i svrhu njegovanja zagrebačkog štiha.
Među najbolje kuhinje ubrajaju se bečka, talijanska, francuska, kineska, tajlandska, indijska itd.
To su razvikane kuhinje.
Od nerazvikanih kuhinja, Hrvatska je na četvrtom mjestu iza Filipina, Mexika i Vijetnama.
Kuham pretežno što jednostavniju domaću hranu i pečem kolače.
Povremeno se na stolu nađe indijska hrana. Dobar ljutkasti juneći kari, somose i čapati od integralnog brašna. Čapati izgledaju kao palačinke, a Indija i Pakistan jedu to, uz nan, umjesto kruha.
Izuzetno volim i kinesku kuhinju.
Bez obzira iz kojeg dijela ove ogromne zemlje dolaze recepti, nama je sve “kineska kuhinja”
Način kuhanja je zdrav. Hrana se reže na male komadiće , koji se marinirani prže na visokim temperaturama u woku. To je način da se zadrže vitamini.
Hrana je usitnjena i radi konzumacije štapićima.
Od masnoća, koriste sojino i ulje od kikirikija.
Takvo kuhanje je zdravo. To je jedan od razloga da su Kinezi dugovječni.
Kineski restorani otvoreni su u našim gradovima već godinama.
Kako smo zadnje vrijeme imali problem covida, prešli smo na naručivanje hrane za doma.
To jako dobro funkcionira, pa dobijemo vruću hranu u kratkom roku.
Evo, kako to izgleda:
/kineska tjestenina sa mesom, piletina slatko kisela i gambian/