Klizim, polako se spuštam niz padinu sreće.
Čekaš me i
osmijeh ti vedri lice.
Na kraju dana
bura raznosi sunce.
Rasipa ga nebom plamenim bojama.
I ono se zadovoljno sakriva iza planine.
Gledam u bore na koži tvog lica.
Neke su i moje, priznam ti.
Nije sve bila romantika.
Slatki med što kaplje sa drvenog štapića,
Ili
jagoda posuta bijelim prahom od šećera.
Ipak,
tu smo.
I jesmo.
Post je objavljen 07.03.2022. u 22:53 sati.