Ovo je priča iz vremena prije onog rata. Glavni protagonist mladi je strojovođa na, tada novoj parnoj lokomotivi, Mata. Bio je on seljačko, šokačko dijete, ali spletom povoljnih okolnosti i vlastite inteligencije i upornosti izučio je u velikom gradu za strojovođu. Nakon uspješno odrađenog pripravničkog staža uz nadzor uprava mu je dodijelila namještenje na tek završenoj dionici lokalne pruge što je povezivala dva slavonska grada. Spretno i odgovorno upravljao je Mata nevelikom kompozicijom od nekoliko putničkih vagona koji su bivali sve puniji lokalnih ljudi koji svaki o svojem poslu ulazi i izlazi na stanicama.
Kako je glavni junak ove priče u to vrijeme bio mlad i željan života tražio je djevojku s kojom bi započeo ozbiljnu vezu, pa se kasnije možebitno oženio i djecu podigao. Zagledao se u Danicu, ljepoticu koju je više puta vidio ispred jedne velike kuće na osami u selu kroz koje je prolazio vlakom gotovo svaki dan. Kad je od ložača slučajno načuo da u tom selu spremaju zabavu odlučio je jedne subote uvečer sjesti na bicikl i potegnuti do lovačkog doma u nadi da će je tamo sresti. Lice mu se ozarilo kad se pokazalo da put nije bio uzaludan. Kad je vidio Danicu kako stoji s prijateljicom obučena u haljinu do koljena i svečanu bluzu kose dignute u elegantnu punđu odlučio je pozvati je na ples. Tako su se, na njegovo, oduševljenje, upoznali. Nedugo nakon toga otvoreno joj je iskazao svoje namjere na koje ona nije ostala ravnodušna. Kad su prilike dopuštale nalazili su se u gradu gdje je Danica pohađala gimnaziju da bi šetali uz rijeku ili sjeli na kolače i limunadu u tada jedinu slastičarnu. Ipak vezu dugo nisu nikome objavili.
Glavna smetnja bio je Danicin otac, dobrostojeći gazda Joso, vlasnik velikog mlina jedinog u okolici, krupna ljudina prijeke naravi kojem nije bilo po volji da mu kći jedinica pođe za tamo nekog Matu nepoznatog mladića iz petog sela. Situaciju nije spašavala ni činjenica da Mata ima časne namjere i dobar i cijenjen posao. Inzistirao je Joso da je Danica još mlada za udaju, da treba završiti školu i sebi naći nekog iz višeg staleža, kakvog advokata ili doktora. Nije razumio da time vlastitom djetetu čini dugoročnu štetu.
Kad je Mata uvidio da stari mlinar neće popustiti predložio je Danici da pobjegne te da otpočnu zajednički život unatoč protivljenju njezina oca. Rekao joj je da će zaustaviti vlak kraj njezine kuće, a ona da treba samo u njega s koferom uskočiti. Kad je gazda Joso uočio kćerine dvojbe brže bolje organizirao je da je otpravi rodbini u Zagreb da tamo svrši gimnaziju i upiše fakultet. Mata je ne znajući za selidbu svaki dan nakratko zaustavio vlak ispred njezine kuće sve se nadajući da će odnekud iskrsnuti Danica s koferom u ruci i popeti se na prag kompozicije. Prolazili su tako dani, ali od njegove odabranice ni traga. Moglo se samo nekad vidjeti pomicanje firange kroz koju je Joso nervozno virio kad bi začuo škripu uskotračnoj na pruzi.
Zbunjeni putnici i kondukteri pitali su Matu zašto zaustavlja vlak izvan stanice, a on bi im samo kratko odgovarao da tako nalaže vozni red. Pročulo se to kod šefova koji su jedan dan pozvali Matu da im objasni vlastitu samovolju koja s voznim redom nije imala puno veze. On je objasnio što je na stvari, međutim uprava za njegove privatne probleme nije imala puno razumijevanja. Naložili su mu da odmah prestane krojiti vozni red po vlastitom naumu. Nervozni i očajni Mata se međutim oglušio na njihovu naredbu. Opet je svaki dan kratko zaustavio kompoziciju ispred Danicine kuće iako je ćutio kako vozni red u njegovoj vlastitoj glavi poprima obrise sve veće zbrke. Unatoč još jednom dobronamjernom upozorenju šefa Mata je svaki dan stiskao kočnicu kad se bi u daljini pojavili obrisi mlina i velike kuće na osami.
Kad su uvidjeli kako s upornim mladićem ne mogu naći zajednički jezik šefovi su mu uručili otkaz iz službe. Mata je to primio gotovo ravnodušno, ali nedugo potom odao se piću da bi početkom rata otišao u partizane i zauvijek nestao iz mjesta. Pričali su kasnije ljudi da je stradao na Sutjesci, da mu je švapska granata odnijela obje noge od čega je u mukama iskrvario. Drugi su opet kazivali da su pouzdano čuli da je neokrznut preživo rat i da se oženio i zasnovao obitelj u negdje u Dalmaciji. Danica je u Zagrebu svršila gimnaziju i upisala medicinu. Postala cijenjena zagrebačka liječnica, kardiologinja, specijalistica za bolesti srca. Udala se u kasnim tridesetim za jednog kolegu koji joj je dugo udvarao. U zajedničkom braku nisu imali djece. U selo više nikad nije došla. Starom Josi nova država nacionalizirala je mlin i dobar dio imanja. To ga je nagnalo da jedan dan potraži konop štaglju i veže ga za gredu i sebi oko vrata.
Stara je linija između dva slavonska grada početkom ovog stoljeća nakon više od šezdeset godina prometovanja ukinuta. Vodstvo željeznice procijenilo je da nije rentabilna i da donosi gubitke. Nakon što je dugo zarastala u drač i kupine na inicijativu turističke zajednice prije nekoliko godina trasa stare pruge u duljini od gotovo pedeset kilometara uređena je, odnosno pretvorena u biciklističku stazu. Podignuti su i odvezeni napola truli drveni pragovi i zahrđale šine koje je zamijenio novi sloj ravnog asfalta. S vremenom su biciklisti rekreativci sve učestalije počeli koristiti stazu. Navraćali su i stranci, ciklo-putnici na putovanju prema istoku. Na mjestu na kojem je nekad stajala Josina kuća i mlin općina je dala sagraditi odmorište koje podsjeća na seosku željezničku postaju. Iznad ulaznih vrata postavljen je natpis Matina stanica.
Post je objavljen 07.03.2022. u 19:02 sati.