SRETAN MĐUNARODNI DAN ŽENA
I u ovo turobno, neperspektivno, siromaštvom, virusima, ratom i političkim sukobima zasjenjeno vrijeme, sutra ćemo se sjetiti dana žena i čestitati im njihov dan.
Mnogo se toga deklarativno uređuje u cilju boljeg života , sigurnosti i statusa naših žena-
Potpisali smo konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama, i nasilja u obitelji , donijet u Istambulu, 11. svibnja 2011. godine.
Već 2003. godine donijeli smo prvi, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a drugi, šest godina nakon „Istambulske konvencije“
Obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, donijet odlukom Ujedinjenih naroda iz 1999. godine, a 2014. godine, nakon masakra u sudnici zagrebačkog Općinskog suda, 1999.godine, proglasili smo 22. rujna Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama.
Donijesmo i više drugih propisa u cilju povećanja sigurnosti žena, ali bjelodano je da u tome još nismo postigli željenu razinu:
U Hrvatskoj svakih 15 minuta jedna žena doživi obiteljsko nasilja, a broj ubijenih žena u Hrvatskoj: 2016.-20 ; 2017- 15; 2019.- 13; 2020-19: 2021-19.
Dodamo li tome broj žena koje su propašću industrije izgubile posao te socijalno i na druge načine ugrožene pripadnice ljepšeg spola, nedvojbeno da samo poljupcima, izjavama i izljevima ljubavi , večerama, cvijećem i bombonijerama nije završeno naše muško poslanje.
Prošle, 2021. godine, nakon 8. ožujka napisah:
Obilježismo još jedan Dan žena. Uglavnom pojedinačno.
Nema više masovnih proslava, izleta, radosti, veselja, fešti, karanfila, alkohola, opuštanja, alimentacija, sega sega.
Događaja kojima su se žene, a posebno muški, jako veselili. Nema više ni velikih radnih ženskih sredina. Masu takvih poduzeća je propalo.
Opća je alijenacija zahvatila svijet, a ni mi, posebno, u svim negativnostima, nismo zaobiđeni.
Obzirom da nikad nisam cijepljen protiv žena, ne mislim da žene trebaju imati samo svoj dan.
Žene trebaju, zajedno s nama, imati cijelu godinu.
Naravno da za to imaju sve predispozicije, od sposobnosti do udjela u broju stanovništva, a time i birača.
Žena u Hrvatskoj ima više od polovice, dakle mogu svoj status u Državi regulirati kako hoće pa čak , na novim izborima, preuzeti vlast.
Da imaju drugačiji pristup izborima, ne bi Zakonom o ravnopravnosti spolova trebalo urediti da bi u Saboru Republike Hrvatske moralo biti barem 40 % žena, što se, uprkos prekršajnoj kazni od 50.000 kuna, godinama ne poštuje.
Drugi je pak činjenica što, po svemu sudeći, muškarci više poštuju žene , od njih samih.
Primjerice, pri posljednjem neprihvaćanju izmjena Kaznenog zakona prema kojima bi se kazneno djelo spolnog uznemiravanja gonilo po službenoj dužnosti, umjesto po prijavi u roku tri mjeseca od počinjenja djela, čime bi se zaštitile žrtve spolnog uznemiravanja, žene Hrvatske demokratske zajednice, nisu glasovale za navedene izmjene, već su radije, namjesto interesa žena i pravne države, podržale interese svoje stranke.
I na kraju, u Hrvatskoj neće biti prosperiteta dok na sve političke, privredne i druge funkcije, ne izaberemo, najsposobnije i najstručnije, poštene, ljude, bez obzira na spol.
Dao nam Bog pravičnu pamet.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 7. ožujka 2022.
Post je objavljen 07.03.2022. u 18:42 sati.