Sjene prošlosti bude uspavano pamćenje,
u zraku dašak prisutnosti,
pogledima smo tihovali dijalog.
Plesala sam s pticama...
Bio sam vjetar u tvojoj kosi...
Hodao si mojim tragovima…
Sanjala si moje snove… krala si mi dah…
Govorio si mojim jezikom…
Tragala si za izvorom ljepote…
Tragala sam za fontanom sreće…
Skrivala se u misli o njoj…
Tražila sam je u sutonima…
Bdijela je u tvom srcu…
Sretoh je u tvojim očima…
Ona je zrcaljenje Sunca u krajoliku duše…
U tebi…
U meni?…
Osjećaš li je?…
Zavodiš me pitanjem…
Čekam odgovor…
Zlatna hostija širi svoj sjaj,
predaleko je… vatra je u tebi…
Iznad otoka bijela svjetlost,
prelama se u prizmi svjesti,
rađa se mladi dan,
sjene nestaju...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 07.03.2022. u 17:37 sati.