Danas sam bila u Bjelovaru. Jedno lijepo događanje, proslava Dana žena, i uživanje u glazbi i hrani. OPG Vinia.
Počinje glazba, i čovjek (prvi put ga vidim i on mene!) počinje prvu pjesmu..."Prva ljubav" od Balaševića....Hej, ne da mi je bilo drago, nego sam bila presretna....Pomislila sam i na ove Balaševićeve stihove: "A onda shvatih, na prepad da Te volim ko nekad ...Vreme samo potpiruje plam....."
Pio se traminac, kao poklon sam izabrala Žuti muškat....Otvorit će se za Uskrs.....I još malo slatkih poklona...Slatkih u smislu lijepih i štosnih poklona. Korisnih, također. Malo slaninice, jedna plava vrećica za kupnju i blokić za pisanje bilježaka....Predobro!
Ljudi, vlasnici OPG-a, prihvatili su u veliku, zasebnu kuću mladu obitelj iz Ukrajine. Mama, tata, troje male djece, dvije bake i jedna maca......Skupili smo na licu mjesta tisuću kuna i predali mladoj ženi u ruke. Bila je jako zahvalna i rekla je da Hrvati imaju veliko srce....Eto, na ad hoc - pomoglo se koliko je tko mogao! Odmah.....Ne sutra.Baš mi je bilo toplo oko srca.
"Ovih dana mi, doduše, svi govore da im delujem nekako umorno, ali Ti znaš da je to kod mene pobrkano kao instalacije u ruskom soliteru i da retko pokazujem ono što stvarno osećam, vrag da me nosi..." - Balašević
I još Ti Darija (Žilić) napiše u inbox: "Čujemo se, draga Lu, vodim Te u kazalište. Živjela." Ma, živjela Ti meni Darija, a kazalište znaš da može - uvijek!
Može li bolje?! Ljubim!
Ps: sad sam malo nezahvalna, ali nisam uspjela osobno upoznati veliku prijateljicu životinja, koja spašava i udomljava pse - dragu Draženku. Iz Bjelovara. Nije bila u Bjelovaru cijeli dan, ali obećala sam da ću doći jednom posebno, kada ćemo u miru popiti kavu. I naravno, donijet ću bar vreću hrane za njene wufove.... Ljub!